Tko je ona velika žena, k’o rana zora što blista, k’o sjajno sunce je čista, mjesec pod njezinim nogama i
kruna divna zvjezdana nad glavom njenom sja. To je velika žena, svevišnji je obdari, uz Spasitelja
postavi, zmiji će glavu pogazit, paklenog đavla porazit uz Krista kralja svoga. To je ona velika žena,
njom dići se Jeruzalem, njoj pjeva hvale vječni Rim, njeno je ime Marija. Što Sina Božjeg rodila da bude
nam na spas.
„Draga moja braćo i sestre u Kristu Spasitelju, draga djeco Marijina ovim riječima ushićenja i klicanja
koje su i uglazbljene očituje svoju vjeru i divljenje jedan hrvatski katolički pjesnik, opisujući sadržaj
ove današnje, za sve nas osobito radosne, svetkovine najdičnijega člana i predstavnika ljudskoga roda
Božje jedinstvene izabranice Bezgrešne Djevice i Bogorodice Marije u njezinoj definitivnoj sreći i
proslavljenosti- u njezinom slavnom uznesenju na nebo. Radosni i utješni sadržaj liturgijskih tekstova
ove svetkovine Velike Gospe počinju riječima sinoćnje mise, mise bdijenja, a koje označavaju ujedno i
sam sadržaj ove drage nam svetkovine, a koja je draga i stotinama miliona naše kršćanske braće i
sestara, naših suvremenika kao što je bila draga i tolikim generacijama naših predaka, odnosno
kršćana prije nas koje su živjeli, a te riječi glase: „Slavno se o tebi zbori Marijo, danas si uzdignuta nad
sve korove anđela i s Kristom si dovijeka u slavlju“. Tim riječima mi zajedno sa cijelom crkvom
Kristovom ispovijedamo svoju vjeru da je upravo draga Gospa, presveta Djevica i Bogorodica Marija,
bila prva osoba, prvi član ljudskoga roda, koja je smjela i mogla osjetiti snagu slavnoga uskrsnuća
njezina sina i Božjeg sina Isusa Krista to jest onu usrećujuću istinu koju naviješta apostol Pavao u
svojoj prvoj poslanici Korinćanima ovim riječima: „Kad se ovo raspadljivo obuče u neraspadljivost i
ovo smrtno obuče u besmrtnost“- to je Gospa doživjela na današnji dan. Tek sada nakon što je Marija
kao ponizna službenica Božja svemoću njezina proslavljena i uskrsnuloga sina Isusa Krista,
prvorođenoga od mrtvih, kako kaže Sveto pismo za njega i sama i tijelom i dušom uznesena na nebo,
ona je u potpunosti iskusila ono i doživjela istinitost onih svojih riječi koje je, ispunjena Duhom
Svetim, bila svojevremeno izrekla pred svojom rođakinjom Elizabetom u svome jedinstvenome
hvalospjevu što smo maloprije saslušali iz odlomka evanđelja po Luki: „velika mi djela učini Svesilni,
sveto je ime njegovo“.
Upravo na divnom dragocjenom primjeru presvete Djevice, Bogorodice Marije, koja je po vlastitom
priznanju hodila ovom zemljom suznom zemaljskom dolinom kao neznatna službenica Gospodnja i
sama je rekla: „Evo službenice Gospodnje“, možemo i mi sami komotno i s pravom slutiti što je Bog
pripravio onima koji njega ljube to jest „ono što ljudsko oko ne vidje i uho ne ču i srce čovječe ne
uđe“ , kako to piše apostol Pavao u ovoj poslanici Korinćanima. Definitivnim ulaskom u našu ljudsku
povijest utjelovljenoga Sina Božjega, zahvaljujući upravo Marijinu pristanku kada je došao anđeo
Gabrijel u ime Boga da kaže: „Marija, pristaješ li da budeš majkom Sina Božjega Spasitelja svijeta?“.
Onda kad je Marija rekla: „Da, pristajem“ onda je vječna Božja riječ postala tijelom, utjelovio se Sin
Božji, Spasitelj svijeta. Bog je zagarantirao tim činom Marijinim svakom članu ljudskog roda da i on
može postići onu istu slavu u nebu koju je Marija na jedinstven način već stekla kao prvi član
ljudskoga roda. To uostalom i mi ispovijedamo zajedno sa cijelom crkvom kad izgovaramo u riječima
ispovijesti svoje vjere u Vjerovanju- „vjerujem u uskrsnuće tijela i život vječni“. Svetkovina Marijina
uznesenja na nebo je za nas kršćane drugi Uskrs. Ona nam dozivlje u pamet da naša životna rijeka,
naš zemaljski život ovdje ne umire, ne nestaje, ne svršava se u praznom ništavilu, u ponoru slijepe
sudbine, kako smo rekli, nego u uskrsnuću i u vječnom življenju, vječnom sretnom življenju. Svi
Marijini blagdani su nama, njezinoj djeci, njezinim štovateljima dragi, ali ovaj blagdan, ova svetkovina
njezina uznesenja na nebo je najdraža. Ona je vrhunac svih njezinih svetkovina, blagdana i
spomendana tijekom liturgijske godine jer sadržaj ove današnje Gospine svetkovine ne tiče se samo
nje, Gospe, nego i nas, on pripada i nama, u njemu je zapisana i naša budućnost, apsolutno,
definitivno sutra. U ovoj svetkovini prepoznajemo i mi što nas čeka, ali uz određeni jedan uvjet. Ne
radi se, dakle ovdje samo o nečemu lijepome nego nečemu daleko većem, dramatičnijem i za nas
usrećujućem. Što je to? Veliki crkveni naučitelj sveti Toma Akvinski je napisao da je Marija svojim
uznesenjem na nebo stupila među Presveto Trojstvo, Presvetu Trojicu kao četvrta. Otac, Sin i Duh
Sveti i sad dolazi Marija. I nas čeka slično jer Bog je Bog i on ne može dati ništa manje nego samoga
sebe. Bog je vjeran samome sebi, ako on od nas ljudi, svojih ljubljenih stvorenja, traži da mi ljubimo
jedni druge, da volimo svoga bližnjega kao sebe samoga, onda i on, Bog, čini slično, čini tako. Ako je
Bog, Isus Krist sebi priuštio nebesa on to nije mogao uskratiti svojoj majci, neće uskratiti ni nama koji
smo njegova braća i sestre kad slušamo Božju riječ, izvršavamo je kako nas poučava apostol i
evanđelista Matej, odnosno kako Isus kaže: „Svatko tko sluša moju riječ on je već blažen i izvršava
Božje riječi. On je moj brat, moja sestra, moja majka“. Dakle, neće uskratiti nebesa ni za našu dušu ni
za naše tijelo On, Spasitelj, Gospodar neba i zemlje. Kad to sada znamo onda se trebamo truditi da
znamo dobro i ne zaboravimo kako je Marija živeći na zemlji dostigla taj silno usrećujući cilj i ušla u
Božju vječnu slavu. Kako? Marija je svjesno i dosljedno vjerovala u Boga i bez obzira na sve životne
poteškoće, patnje, boli i križeve sudjelovala u Božjoj nakani da on spasi ljudski rod. Kao ponizna
službenica Božja rekla je i nije porekla da je spremna vršiti volju Božju, vršiti ono što Bog od nje traži.
Svojim primjerom Marija nas uči poniznosti i poslušnosti volji Božjoj, upamtite poniznosti i
poslušnosti volji Božjoj. To mi trebamo od Marije učiti i naučiti, moliti je da nam u tom pomogne!
Draga moja braćo i sestre u Kristu Spasitelju, kod mnogih katoličkih naroda, tako i kod nas, postoji
već uhodana praksa Gospinih štovatelja, ali ne samo Gospinih da obilaze oko Gospinoga lika, bilo
slike, bilo kipa, ili kipa ili slike dotičnoga sveca našega nebeskoga zaštitnika bio on na oltaru ili izvan
njega. Taj hod oko Gospinog lika s molitva na usnama ili u srcu simbolizira naše zemaljsko putovanje
na kojem zazivamo upomoć dragu Gospu, odnosno kojeg li god sveca, našeg nebeskog zaštitnika.
Marija sa svojom životnom pričom i svojim duhovnim držanjem odgovara na naša životna pitanja, na
naše molitve, a mi joj se kao njena djeca obraćamo s onim čvrstim uvjerenjem, koje su imale
bezbrojne generacije kršćana prije nas. Kako se naime nikada nije čulo da je Gospa ikoga zapustila tko
se u njezin zagovor utekao i njezinu pomoć zatražio i njezin zagovor zaprosio, kako molimo u onoj
molitvi poznatoj: „Spomeni se predobrostiva djevice Marijo.“ i mi smo se danas ovdje okupljeni u
ovom veličanstvenom hramu, najvećem u našoj biskupiji, posvećenom njezinom uznesenju na nebo
zaufali pjesmom njoj među nama nazočnoj koju časti rajska družina s riječima s poznate rajske
pjesme: „Pogledaj na nas milena mati, svrgni sirotama pogled svoj zlatni, usliši nas, o majčice, ne
odbij svoje naše nevolje, spasi nas“. Svojom molitvom izraženom kroz pjevanje pjesma u čast Gospi
na nebo uznesenoj mi molimo njezinu pomoć i zagovor ne samo za sebe nego i za druge oko sebe, za
katolike i nekatolike, za sve ljude i narode ovoga grada, na području naše biskupije i naše zemlje, ali i
cijele zemaljske kugle. Mi smo kao kršćani poučeni da nismo sami na ovome svijetu niti smo neke
slučajne skupine pojedinaca. Mi smo članovi jedne velike obitelji koja se zove Kristova crkva i još veće
Božje obitelji koja se zove ljudski rod, čovječanstvo. Ujedno nam je poznato u liturgijskog pjesmi u
kojoj mi to izričemo ovim riječima: „ Od sva se četiri vjetra crkva sabire sveta, u živi Božji hram, Krist
joj je glava, Duh Božji snaga, Marija mati, a nebo dom“ ne Banja Luka, ni Bosna, ni Europa, nama je
nebo dom! Marija dakle, Majka naša i kao pojedinaca i kao zajednice, a kao naša majka Marija je i
učiteljica i putokazateljica i skrbnica i zaštitnica. Nikakvo nije čudo da su se članovi Kristove crkve u
svim krajevima svijeta, osim oko Isusa svoga božanskoga vođe i spasitelja, najčešće okupljali oko
dragog im lika nebeske majke Marije. Bezbrojne bazilike i kapele je vjerni narod podigao i čast Gospi
koju je častio i časti pod raznim nazivima. I na ovom, Božjom providnosti odabranom blagoslovljenom
mjestu, počela se više od sto pedeset godina častiti Gospa na nebo uznesena i još pod jednim
specifičnim, a inače poznatim nazivom Marija Zvijezda. U drevnim lauretanskim litanijama, koje smo i
mi danas prije početka misnog slavlja pobožno otpjevali vapili smo s drugom našom brojnom braćom
kršćanskom braćom i sestrama koje su molili i također mole te litanije „Zvijezdo jutarnja, moli za
nas“. Mi smo svjesni da se naše sadašnje življenje odvija u predugo trajućem mraku brojnih nepravdi,
zavođenja, zavaravanja, sebičnosti pa i beznađa. Svi nekako čeznutljivo uvijek iznova pogledamo u
nebesa hoće li nam konačno svanuti zora novoga dana u kojem ćemo i mi osjećati se ponovo sretni i
sigurni, obasjani zrakama pravednoga mira, sloge, zajedništva, međusobne ljubavi, solidarnosti,
prijateljstva, što bi proizlazilo sve iz svjesnoga i dosljednoga poštivanja Boga i njegovog svetog
evanđelja, njegovih usrećujućih zapovijedi.
Treba moliti da što veći broj naših sugrađana i naših suvremenika počne ponovo poštivati Boga i
njegovo Sveto Evanđelje – njegove zakone pa će biti ova zora već na našim vratima, ali mi imamo svi
u ovome kraju, osobito izuzetnu priliku koju trebamo ozbiljno i zahvalno uzeti srcu. Ta prilika se zove
upravo ovo gdje mi danas jesmo Marija Zvijezda, ali ne samo ova lokacija, ovo mjesto nego Marija
kao živa osoba ovdje među nama, ona naša putokazateljica. U ovoj Gospinoj crkvi naime brojna su
naša braća i sestre u vjeri, ne samo velezaslužni oci Trapisti, koji su i sagradili ovu veliku crkvu, nego i
toliki drugi redovnici i svećenici, redovnice i vjernici laici, stariji i mladi, iznosili pred dragim Gospinim
likom svoje tjeskobe, boli, probleme, ali i svoje radosti, nade i planove i bili su uslišani. Nisu posustali
u svojoj borbi na uzburkanoj pučini svoga života i nije im se njihova životna lađa potopila, nije se
razbila od grebene, ni ove stijene u Vrbasu, ni stijene nevolja koje su se sručile na ovaj grad, a i našu
životnu sredinu. Tako i mi činimo i čineći dalje tako činit ćemo najbolje što možemo za naše
vremenito i vječno dobro, ali i za dobro naših bližnjih i naših preminulih. Doista Marija Zvijezda nad
crkvom Trapista sija već mnoga desetljeća kao dragocjena utjeha svih što je mole. Vjerujemo da će
dragocjeno svjetlo te Marije Zvijezde, zvijezde naše nove nade i nade mnogih naših suvremenika iz
drugih europskih krajeva, iz sredina i naroda koje su je, osobito tijekom zadnje godine dana unatoč
preprekama prouzročenim aktualnom pandemijom, opazili na obzorju jugoistoka Europe i obradovali
se ovoj zvijezdi, Mariji Zvijezdi, novoj nadi za ovaj dio Europe da će Marija Zvijezda postajati u
skorašnjoj budućnosti sve sjajnija i njezino svjetlo sve privlačnije na vremenitu i vječnu radost nas i
mnogih drugih oko nas. Na tu ćemo nakanu danas i ne samo danas žarko i posebno moliti. Između
ostalih i ovim riječima poznate nam drage pjesme koju ćemo i mi danas pjevati: „Zdravo, Djevo, svih
milosti puna, vječnog sunca ogrnu te sjaj. Oko čela zvjezdana ti kruna, ispod nogu stenje pakla zmaj.
Rajska Djevo, kraljice Hrvata, naša Majko, naša zoro zlata, odanih ti srca primi dar, primi čiste ljubavi
nam žar.“ Amen, tako neka i bude. Hvaljen Isus i Marija.“
U Trapistima 15. kolovoza 2021., biskup Franjo Komarica
