Danas kada smo svjedoci kako je sve manje duhovnih i redovničkih zvanja u našoj Crkvi, kada pokušavamo pronaći odgovor na tu činjenicu, a vrlo često ne uspijevamo ili nismo zadovoljni odgovorima, bilo bi dobro da zajedno sa svetim Ivanom Pavlom II. zastanemo i sklopimo ruke, te zamolimo samoga Boga da u svoju njivu pošalje radnika, kako bi i dalje širili vijest o smislu današnjeg života.
Duše vječne Ljubavi,
koji izlaziš od Oca i Sina,
zahvaljujemo Ti za sva zvanja
apostola i svetaca koji su oplodili Crkvu.
Nastavi i nadalje, molimo Te, ovo tvoje djelo.
Sjeti se kada si, na Duhove,
sišao nad Apostole ujedinjene u molitvi
s Marijom, majkom Isusovom,
i pogledaj na tvoju Crkvu koja danas ima
posebno potrebu za svetim svećenicima,
vjernim i pouzdanim svjedocima tvoje milosti;
ima potrebu za posvećenim muškarcima i ženama,
koji pokazuju radost onoga koji živi samo za Oca,
onoga koji čini vlastitim poslanje i žrtvu Krista,
onoga koji s ljubavlju izgrađuje novi svijet.
Duše Sveti, vječno Vrelo milosti i mira,
Ti si onaj koji otvaraš srca i pamet božanskom pozivu;
Ti si onaj koji činiš djelotvornim svaki poticaj na dobro, na istinu, na ljubav.
Tvoji ‘neizrecivi uzdasi’
ulaze Ocu iz srca Crkve,
koja pati i bori se za Evanđelje.
Otvori srca i pameti mladića i djevojaka,
kako bi svi mogli upoznati Krista,
istinsko svjetlo koje je došlo na svijet
da bi svakom ljudskom biću ponudilo
sigurnu nadu vječnoga života. Amen.
Castel Gandolfo, 24. rujna 1997.