Sestre i braćo,
Uskrs je najveća tajna za čovjeka. Iako je on najsavršenije biće koje hoda ovom zemljom događaj Uskrsa je i za njega nedokučiv i teško razumljiv. Može se reći i nevjerojatan. To je događaj koji se ne uklapa u kontekst življenja od samog početka. U životu kad prevladava svijest da smo prolazni, da materija ima veću vrijednost od duha, Uskrs stoji kao svjetionik u našim životima. Kroz Isusovo uskrsnuće i naš život dobiva drugačiji smisao, a smrt nam ne postaje neprijateljicom, nego voditeljicom do Uskrsa. Jer ako ne umremo nećemo ni uskrsnuti.
Isus je na prvi dan Uskrsa susreo svoje učenike u svome uskrslome tijelu. Ali to tijelo premda je imalo svojstvo prolaska kroz zatvorene prostore ostalo je s vidljivim tragovima muke i smrti – to su bile rane koje je pokazao i svojim učenicima. Iako je Isus u više navrata mrtve uskrsavao na život: prijatelj Lazar, Jairova kći, sin jedinac udovice iz Naina; te osobe su morale ponovno, po drugi puta umrijeti. Ali Isus kad je uskrsnuo on više ne može umrijeti. On ostaje vječno živjeti.
Premda su dani Velikog četvrtka, Velikog petka i Velike subote ulijevali strah i oduzimali svaku nadu u pobjedu dobra nad zlim, Bog je svoga Sina Isusa slavno uskrisio. Prvo ga je prepustio na milost i nemilost nama ljudima da se sva ljudska zloba iskali na njegovome Sinu, a potom ga je slavno uskrisio. Upravo toga Isusa, kojeg smo mi unakazili do neprepoznatljivosti.
No ne zaboravimo da je taj Isus sve to dragovoljno na se uzeo. Nije on bio igračka u rukama ni nas ljudi ni svoga Oca. „Oče! Ako hoćeš, otkloni ovu čašu od mene. Ali ne moja volja, nego tvoja neka bude!“ (Lk 22,42). Upravo ove riječi o tome svjedoče.
Stoga i ovoga Uskrsa neka snaga razapeto-uskrslog Isusa zablista među svima nama bez obzira na vjeru, naciju, boju kože ili bilo kakvo drugo opredijeljene. Isus je umro i uskrsnuo kao što se i rodio za svakoga čovjeka. To je centralna istina naše vjere. Aleluja!
Sretan i blagoslovljen Uskrs svima Vam žele fratri s Petrićevca
