I opet je došlo sveto adventsko vrijeme. Najljepše vrijeme u životu Crkve. Vrijeme čekanja – vrijeme čežnje.
Kako mu se radujemo! I treba da mu se radujemo. I treba da se sasvim prepustimo Crkvi koja nas obnavljajući ovo sveto vrijeme, diže, pere, čisti, pripravlja za ponovni dolazak Spasiteljev.
Kako je divno rasti u okrilju Crkve. Kako je potrebno da nas ona vodi, da budi u nama adventsku čežnju za onim koji će doći. S njom, s Crkvom, s našom najboljom Majkom mi ćemo sutra moliti: „Probudi, Gospodine, moć svoju i dođi!“
Kako probudi svoju moć? Zar si zaspao? Zar te prevario san? Zar si zaboravio na nas?
Ili su naši grijesi zastrli tvoje lice, pa te ne vidimo? Ali, kakogod bilo – probudi svoju moć!
Probudi je, jer je mrak bez tebe. I hladno nam je. Od zime nam drhti duša i tijelo.
Probudi svoju moć i upali svjetlo u dušama djece koja su nekrštena. U dušama mladića, koji nisu pravo ni čuli ime onoga koji će doći ovog Božića, a ako su čuli, onda je to ime bilo pogaženo i popljuvano. Upali svoje svjetlo u dušama djevojaka, koje se ne sreću više s tobom jer te ili preziru ili te se stide.
Upali svjetlo u obiteljima, u kojima ti više nisi ni prijatelj, ni sluga, ni savjetnik, ni pomagač, pa čak ni stvar.
Upali svjetlo u našem narodu, koji ti okreće leđa iako je to bio nekad tvoj narod.
Upali svoje svjetlo u čitavom čovječanstvu jer će inače poginuti, jer će nestati, jer će ga pokriti led bezboštva i valovi besciljnosti.
Probudi svoju moć i dođi!
O, ta adventska čežnja i to adventsko zazivanje Spasitelja.
Zar je to mnogo četiri nedjelje tako klicati i četiri nedjelje buditi Gospodina da se odazove i da dođe?
Počnimo sutra u tome kucanju na Srce Božje prvu adventsku nedjelju, a onda neka iz dana u dan naša čežnja raste, naš rizik za Bogom neka bude sve prodorniji, tako prodoran da se on neće moći oglušiti, već će doći u punini: u nas, u duše, u svijest.
Autor: Marica Stanković
Preuzeto iz knjige Adventska Čežnja, M. Stanković
