Tko se hoće spasiti, nije dosta, da je svet, već treba u svetosti ustajati do smrti. Tko hoće postići nebo taj treba svu silu upotrijebiti. Isus veli: „Kraljevstvo nebesko silu trpi i siledžije ga otimaju.“ Sad razumijem zašto su se toliki mladići plemenitih i bogatih obitelji odrekli svijeta i u pustinju se povukli. Sad razumijem zašto su tolike djevojke sakrivale svoju ljepotu, samo da se nikomu na svijetu ne dopadnu, nego samo Isusu i u samostan se pozatvarale. Sad znam zašto su toliki svetci ostavili svijet i činili pokoru. Želite ili i vi znati zašto? Pitajte sv. Antu Pustinjaka, sv. Jeronima, sv. Terezu, sv. Anđelu Merici pa će vam odgovoriti: Činili smo to za to da s ovim svijetom ne poginemo, da se spasimo. Tako su oni oteli kraljevstvo nebesko. Da, činili su to svetci pa i mnogo više, jer su se još bojali umrijeti i doći pred sud Božji; još nisu bili sigurni da će se spasiti. Starac Hilarijon je cijeli svoj život služio Bogu jer se još bojao smrti. Sam je sebi na umoru govorio: Osamdeset godina služio si Bogu, zar se još bojiš umrijeti! Što će biti od nas koji uvijek služimo svijetu, a Bogu i duši malo ili ništa? Na što ćemo se mi osloniti? Pogledajmo malo na naš prošli život, u mladost, što vidimo? Tko da se od nas ne zapanji te ne zavapi s okrunjenim prorokom: „Nemoj se spominjati Gospodine grijeha mladosti i ludosti moje“. “Zbog grijeha mladosti moje Bože nemoj me osuditi“.- Kako da sada živimo? Na osami ili u društvu. Ispitajmo malo naša svagdanja djela, riječi, misli. Kako se vladamo kod kuće, vani, u crkvi? Joj, koliko zlih čina činimo svaki dan, koliko psovki, ogovaranja, kleveta, besramnosti izgovaraju naša usta; a u kako zlim i gadnim mislima i željama utoljena nam je pamet i srce! Hoće li to reći služiti Bogu? Tako li se mislimo spasiti? Da, mi nemamo dobrih dijela, na koja bi smo se mogli osloniti, a mnogo toga, zbog čega možemo biti svaki čas osuđeni. Koliko nesigurno je dakle naše spasenje! Stoga obratimo se Bogu dok je vrijeme, služimo mu vijerno i ustrajno da osiguramo sebi spasenje.
Ulomak iz knjige DUHOVNA RAZMATRANJA, dr Martin Stiglić, Zagreb 1897.
