Godinama su svi znali da Višnjina mama ima ljubavnika. Bila je to javna tajna kao i Franciskina osobna sramota. Franciska, Višnjina mama, petnaest je godina živjela s Ivom u naizgled sretnom braku. Samo naizgled, jer sve vidljivo u njihovom braku bila je laž i gluma.
Franciska je rođena u Rijeci. Njezina obitelj je živjela skromno iako joj je tata bio pomorac. Dobro je poznato da pomorci dobro zarađuju. Jedina mana je bila ta što su rijetko mogli biti kod kuće. Osim nje, roditelji su još imali sina i kćerku. Majka je radila kao bankovna službenica i svakodnevno se premorena vraćala s posla. Djeca su rasla bez odgoja i roditeljske ljubavi. Bila su prepuštena sama sebi. Tata je bio s obitelji dva puta godišnje po mjesec dana, što zasigurno nije bilo dovoljno da obitelji da sve ono što redovno daju ostali očevi tijekom cijele godine. On ih je od malih nogu učio kako će se što bolje snalaziti u životu, kako prevariti, ukrasti, iskoristiti, jednom riječju sve ono što djeca odgajana u kršćanskim obiteljima ne uče.
Franciska je bila inteligentno dijete koje je brzo prihvaćalo tatine upute. Nakon srednje škole, otišla je u Zagreb i upisala studij. Na fakultetu se dakako brzo snašla i već na prvoj godini «upecala» najboljeg mladića Ivu.
Ivo je bio sin ugledne dubrovačke obitelji. Njegovi su bili imućni toliko da je Ivo umjesto u podstanarstvu, živio u Zagrebu u stanu svojih roditelja.
Franciska se najprije dobro raspitala za Ivino imovinsko stanje i kada je shvatila da je to upravo model s kojim bi se složio i njezin tata, nakon nekoliko mjeseci se uselila u Ivin stan.
Bila je nižeg rasta. Osobito su joj se na licu isticale oči iz koje su zračile lukavstvom. Nikakav osmijeh na licu nije mogao ublažiti njezin pogled. Došavši u njegov stan, imala je pred sobom jedan cilj. Željela se udati. Vjerojatno da joj nije bilo lako glumiti dobru i skromnu djevojku, a uz to još i zaljubljenu? No, uspjela je. Uspjela je prevariti cijelu jednu obitelj u koju je s vremenom unijela i razdor. Njezin dolazak među Ivine imao je efekt suzavca!
Studenti na fakultetu su sa zgražanjem promatrali kako se Ivo mijenja. Ali ne na bolje, već nažalost, na gore. Polako ga je počela izolirati od njegovih prijatelja sve dok ga nije imala potpuno za sebe. On je bio zadovoljan tom vezom jer je imao prije svega nekoga tko mu je obavljao kućanske poslove. Nije bio svjestan kako polako, ali sigurno sve dublje ulazi u zmajevo gnijezdo.
Nakon što su je upoznali u Zagrebu, Ivinim roditeljima se svidjela Franciska. Učinila im se spretna. Ivina majka je posebno molila sina da nikada ne bude grub prema djevojci. Njemu to u istinu nije bilo teško jer je po prirodi bio vrlo emotivna duša. Jedina osoba koja je prije njihovog braka istinski procijenila Francisku bila je Ivina baka Mare. Jednom prilikom, Ivo je pozvao roditelje, brata i baku k sebi na nedjeljni ručak. Svi su se radovali tom izletu, posebno zato što će prvi puta imati priliku upoznati Ivinu djevojku. Ručak je protekao u dobroj atmosferi. Franciska se potrudila i iz kuharice priredila nekoliko specijaliteta za goste. Pozvala je i sestru iz Rijeke da joj pomogne. Oko četrnaest sati, sestra je imala vlak za Rijeku, tako da su njih dvije pred kraj ručka morale otići na kolodvor. Roditelji su se pogledavali, ali nisu ništa komentirali. Baka Mare je iza svečanog nedjeljnog ručka, tiho rekla kćeri: «Mislim da ta djevojka nije za našega Ivu. Nemam dobar osjećaj za njihovo zajedništvo. Molim te nemoj ovo nikome reći. To neka bude među nama». Baka je spustila glavu i počela prati suđe.
Iako su već dvije godine živjeli zajedno, Ivo nije dovodio Francisku u Dubrovnik. Želio je biti siguran u svoju odluku. Franciskin dolazak u rodni Ivin grad trebao bi je samo potvrditi.
Nakon četiri godine zajedničkog života, djevojka je postala nestrpljiva. Često bi Ivi postavljala isto pitanje, na što bi on spremno odgovarao «Zaručit ćemo se kada diplomiramo».
I to se dogodilo. Ona je i dalje navaljivala na njega istim pitanjem sve dok mu nije rekla da je ostala u drugom stanju. Više nije imao izbora. Nakon zaruka, budući mladenci su odlučili upoznati roditelje jedne s drugima. Oba para su došla u Zagreb u dogovoreno vrijeme.
Večera je bila lijepo servirana što ne znači da je jednako tako i prijala. Ivinim roditeljima je zastao dah i izgubio se apetit kada je Franciskin tata rekao kako je on učio svoju kćer da njoj služe drugi ljudi, a ne ona njima. Ivin tata je problijedio, a mama se zagrcnula. Ostali su šokirani jer to još do tada nisu nikada čuli. Ostatak večeri protekao je u tišini. Svi su jedva čekali da se raziđu.
Buduća mlada se nije opterećivala atmosferom jer tako i tako, njezin cilj se bližio ostvarenju.
«Samo da iznajmim vjenčanicu i da prođe ta glupost od ceremonije i…», trljala je radosno ruke, ponosna na svoj uspjeh. «Sve ide po planu. Bit ću bogata!»
Bila je zima. Mjesec prosinac. Došao je i dan vjenčanja. Silna strka i gužva. Vjenčanje je obavljeno u Dubrovniku, u crkvi Sv. Vlaha. Toga dana, to su bili jedini svatovi. Crkva je bila relativno skromno okićena zbog adventa – crkvenog perioda iščekivanja Božića.
Francisku je do oltara odveo tata. Imala je lijepu haljinu koja bi zasigurno puno bolje pristajala atraktivnijoj mladoj višeg rasta. Ivo je bio predivan, poput manekena – visok, zgodan i lijep, privlačio je poglede mnogih. To nije bilo samo toga dana. Oduvijek je upadao u oči svojom fizičkom ljepotom kao i ostalim atributima, posebice inteligencijom i komunikativnošću.
Baka Mare je proplakala cijelu ceremoniju. Nisu svi imali tu moć prosuđivanja kao ona. Za neke stvari, kao što je procjena ljudskog srca, ipak su bile potrebne godine.
Nakon obreda vjenčanja uslijedilo je čestitanje. Uzvanici su mogli mladencima čestitati u crkvi jer kao što je već spomenuto, iza njihovih svatova nije bilo drugih. Najprije im je čestitala rodbina, a po tom ostali uzvanici među kojima je bila i gospođa Ratka. Gospođa Ratka i njezin suprug Kruno bili su dugogodišnji kućni prijatelji Ivinih roditelja.
Spomenuta gospođa je pristupila Franciski i rekla: «Čestitam ti, Franciska!», na što je ona odgovorila:» Hvala, uspjela sam! Postigla sam što sam htjela!»
Gospođa Ratka je čestitala i Ivi iako je, nakon ove Franciskine izjave, shvatila da mu nema na čemu čestitati.
Pet godina je šutjela o tome da ne povrijedi osjećaje Ive i njegove obitelji.
Od toga dana cijela Ivina obitelj ulazi u patnju koja im se činila užasnom poput devetog kruga pakla. Osam mjeseci nakon vjenčanja, rodila se Višnja. Bila je prelijepo dijete. Ivina obitelj jedva ju je nekoliko puta uspjela vidjeti. Osjetili su da su nepoželjni. Možda najteže od svega je bilo što nisu bili dobro došli u svome stanu, u stanu kojega su otplaćivali dugogodišnjim kreditom. Nakon poroda, kao što je i inače običaj, došla je Franciskina mama da joj pomogne.
Uistinu joj je bila od velike pomoći. To je smjela samo ona jer mlada mama nije nikome drugome dozvoljavala da joj bude od pomoći. Neprestano je svima dokazivala da je super sposobna i da stigne sama zadovoljiti sve segmente djelovanja jedne supruge.
Višnjica još nije napunila ni godinu dana, kada je Franciska izjavila da želi raditi. Suprug joj je pronašao lijepo i dobro plaćeno radno mjesto. U početku je djevojčicu čuvala jedna dobra i radišna žena. Nakon nekog vremena je dobila otkaz i od tada Ivo preuzima ulogu oca i odgajatelja. Kada je bio na putu, Višnjicu bi odvozili u Rijeku. Tako to rade super mame!
Dani su prolazili, a nezadovoljstvo i napetost rasli.
Franciska nije uopće poštivala Ivinu obitelj. Jednako tako, što je bilo vrlo simptomatično, u njihovu bračnu zajednicu nije ništa drugo donijela osim svoje pepeljare. Sve su to bili pokazatelji njezinog karaktera i prljavih namjera. Žalosno je bilo i to da je na svakom koraku ogovarala i blatila Ivinu obitelj. Na njegovu sreću, on puno toga nije znao.
Višnja je obožavala tatu. On je za nju bio supermen. Kada bi je u školi pitali za roditelje, mami je izgovorila samo ime, a tatu je znala dugo opisivati. Dok je pričala o njemu, oči su joj blistale od sreće. Nakon završene osnovne škole, Višnjica je upisala jezičnu gimnaziju.
Jednog poslijepodneva vratila se umorna iz škole. U dnevnom boravku je sjedio tata i rukama podupirao glavu. Plakao je. «Dušo, mama nas je napustila. Otišla je s drugim muškarcem!»
Višnja je bacila školsku torbu, ušla u kupaonicu i zalupila vrata tako jako da se zatresao štok.
Plakala je bez predaha. Tek nakon sat i pol vremena izašla je iz kupaonice i otišla k tati. On je spavao na kauču. Lice mu je bilo crveno, natečeno i mokro od suza. Zaspao je od iscrpljenosti. Višnja je kleknula pokraj kauča i zarila glavu u jastuk na kojem je bila položena tatina glava. Rukama je obgrlila tatinu glavu. Nikada do tada se nije jadnije osjećala.
Mama, njezina mama? Otišla? Ustala se i otišla u spavaću sobu svojih roditelja.
Ormar je bio poluprazan. Franciska je uzela sve svoje stvari.
Nakon pola sata Ivo se ipak uspio probuditi. Pozvao je kći i rekao joj: «Ti i ja idemo dalje. Kao i život. Najvažnije je da imamo čistu savjest, jesi li me čula?» «Jesam, tatice – odgovori Višnja. «Ti i ja!»
Nepoznat autor
