Bio jedan kralj koji je ponudio nagradu umjetnicima koji će naslikati najbolju sliku mira. Mnogi su se umjetnici dali na posao. Kralj je pogledao sve slike ali bile su dvije koje su mu se svidjele i morao je izabrati između njih.
Na jednoj slici bilo je mirno jezero. Jezero je bilo kao ogledalo; oko njega visoke planine. Iznad plavo nebo s razdraganim bijelim oblacima. Svi koji su vidjeli sliku smatrali su da je to savršena slika mira.
Na drugoj slici su također bile planine. Ali one su bile surove i gole. Iznad je bilo olujno nebo iz kojeg je padala kiša, uz sijevanje munja. Dolje sa strane, u podnožju planine bio je zapjenjeni vodopad. Uopće nije izgledao mirno. No, kada je kralj pogledao, vidio je iza vodopada sitan grm koji je rastao iz pukotine stijene. Na grmu je ptica savila gnijezdo. Tamo usred silovite i strašne vode, sjedila je ptica u gnijezdu savršeno mirna.
Koja je od te dvije slike osvojila nagradu?
Kralj je izabrao drugu sliku. Zato što, objasnio je kralj, mir ne znači biti na mjestu gdje nema buke, problema, teškog posla. Mir znači biti upravo među tim stvarima a i dalje biti miran u svojem srcu. To je pravo značenje mira.
