Jednom u nekoj šumi, usred šume na jednom brežuljku, rasla su tri stabla. I svako od njh imalo je jedan san: što će biti kad odraste.
Prvo, u svojoj mladenačkoj čežnji, željelo je postati građa od koje će stolar napraviti škrinju, koju će draguljar optočiti zlatom, srebrom i dragim kamenjem i u koju će kraljevi stavljati i u njoj čuvati najveće blago ovoga svijeta.
Drugo je, jednako kao i prvo, željelo biti posječeno. Jer, mislilo je, od mene će napraviti građu koja će biti prodana u brodogradilište i tamo će napraviti brod: velik jak i čvrst. Brod u kojem će se voziti kraljevi i vojske moćne i sa kojim će se svi osjećati sigurni – zbog njegove čvrstoće, veličine i snage.
Treće drvo, naprotiv, nije to nikako željelo da bude, naime, posječeno. Njegov je san bio posve različit. Željelo je i sanjalo rasti i rasti i postati najviše i najveće od svih stabala u toj šumi, najsnažnijeg debla, najveće i najgušće krošnje, tako da svi koji budu prolazili podno brežuljka i ugledaju ga na vrhu, pomisle:
«Gle kako je veliko i veličanstveno ovo stablo. Grane mu do neba dopiru.»
U tim njihovim sanjarenjima vrijeme je prolazilo, prolazilo, prolaz…ilo, i polako su te njihova čežnje blijedile.
Sve dok jednog dana trojica drvosječa nisu stigla u tu šumu i namjerila se baš na njihov brežuljak. Na prvi pogled svidjela su im se sva tri stabla.
Prvi drvosječa obori prvo stablo: možete zamisliti njegovo oduševljenje kad mu se odjednom pružila prilika ostvarenja njegovih snova! Obori ga i od njega napravi građu koju potom proda stolaru. I ovaj napravi škrinju – ali ne škrinju za blago, za draguljara i kraljeve, nego obične jasle i stavi ih u štalu da stoka iz njih jede. Kojeg li razočaranja i očaja tog stabla.
Drugi drvosječa obori drugo stablo, a ono se obradova: ispunjenje je tu! Obori ga, izreže i proda u brodogradilište: kako se stablo samo ushitilo – još malo pa će primiti u se vojske i kraljeve – o-hooj! Ali tamo tu građu iskoristiše za gradnju malog ribarskog čamca i ostaviše na obali malog jezera. Tu je, u svom očaju provodilo dane, šibano suncem, vjetrom i običnim ribolovom.
A kad se treći drvosječa približi trećem, posljednjem stablu sa sjekirom u ruci, ono sve zatreperi u iznenadnom strahu i panici – jer ako ga sruši, propadaju mu svi snovi! Sve čežnje, htijenja.. Neće valjda! – I obori ga.
Ali, kako nije znao što bi s njime, izreže ga i ostavi u drvarnici. I tavorilo je dane u mraku i truleži pod paučinama zaboravljeno.
Sve dok jednog dana putem nije naišla mlada obitelj. Te noći žena je rodila i, kako nije imala ništa drugo, povi dijete i stavi ga u jasle koje su bile u štali. Ujutro, nakon što je cijele noći čuvalo dijete, i čudilo se pomalo svoj onoj gunguli i zbrci koja je nastala upravo zbog toga djeteta, ono prvo stablo shvatilo je iznenada u bljesku da mu su ispunio san: u sebi je, makar na samo jednu noć, čuvalo najveće blago ovoga svijeta.
I vrijeme je prolazilo tiho i neumitno, sve dok nije jednoga dana na obali jezera na kojem je svoje dane tavorilo ono drugo stablo, stigla grupa čudaka. Oni iznajmiše baš taj čamac da ih prenese na drugu obalu. A dok su plovili podiže se oluja, i silan vjetar, a s njima i panika i strah grupice nakrcane u malom krhkom čamcu. Odjednom najčudniji iz te grupe ustane, pruži ruke i reče: «Utihni, umukni!» I vjetar se i oluja smiri, kao da je nikad nije ni bilo. U tom trenu, stablo je shvatilo da u njemu plovi kralj kraljeva.
A vrijeme je i dalje prolazilo…
Sve dok jednog dana drvosječa nije ušao u svoju drvarnicu, uzeo trupce i predao ih vojnicima. Ovi ih spojiše i dadoše nekom čovjeku da ih nosi ulicama grada. Svi su pljuvali po njemu, grdili ga i ružili, a on je šutke iznio to svoje drvo na brežuljak izvan grada: tamo ga pribiše na nj i visoko podigoše.
Ljudi su prolazili onuda, gledali čovjeka na drvetu, kimali glavom, i čudili se, pokazivali na nj. U jednom trenu, nebo se smrači, zemlja potrese… i u smrtnom hropcu čovjeka na sebi, stablo, ono treće stablo shvati da mu se ispunio san. Postalo je najviše drvo ovoga svijeta i doprlo je do samog neba: na sebi držalo je samog Boga….
Nepoznat autor
