Čovjek neki sanjao neobičan san. Pakao je bio već popunjen, a vani su ljudi čekali u dugom redu. Đavao je bio prisiljen zatvoriti vrata i tako spriječiti ulazak novih kandidata.
– Ostalo je još samo jedno mjesto i, naravno, pripast će najvećemu grešniku. – najavio je đavao.
– Je li netko od vas možda višestruki ubojica? upitao je na kraju.
Kako se nitko nije javio, on je sam pošao ispitivati što je tko zgriješio. Nakon nekog vremena ugleda u redu jednog kojega prije nije zamijetio.
– Što si ti učinio? – upita.
– Ništa, ja sam dobar čovjek i ovamo sam dospio zabunom.
– Mora da si nešto učinio. – promrmlja đavao – Svi koji su ovdje nešto su zgriješili.
– Znam to, – reče čovjek – ali ja sam uvijek bio daleko od svakog zla. Kad sam vidio kako ljudi progone jedni druge, ja u tom ludom lovu nisam sudjelovao. Djeca su umirala od gladi, prodavali su ih kao robove, odbacivali su siromahe kao što se baca smeće, izmišljali su lukavstva i varke kako bi jedni druge varali. Ja sam jedini odolijevao napasti i nisam ništa činio, nikada ništa.
– Baš ništa? – upita đavao s nevjericom – Jesi li siguran da si sve to vidio?
– Da, svojim vlastitim očima!
– I ništa nisi učinio? – opet će đavao.
– Ništa! – odgovori čovjek.
Tada se đavao grohotom nasmija i reče:
– Uđi, prijatelju moj, ovo je mjesto za tebe!
N.N.
