Tako nekako pred smiraj dana kada noćna tišina obuzme svijet, kada se pogase svjetla, kada se utiša buka, probude se oni osjećaji mira i upale se svjetla zahvalnosti. Pred smiraj dana navru neke suze na oči, a glavom sijevaju molitve zahvalnosti. Hvala Ti što som stvoreni tako čudesno različiti i što ovaj svijet ne bi funkcionirao da smo svi isti. Hvala Ti za svakog čovjeka kojega si na moj put poslao. I hvala Ti za svaku radost, mudrost, borbu i hrabrost koje si mi u vene usadio.
I nekako mi se ne da iznova pisati i objašnjavati kako je Advent vrijeme radosnog iščekivanja, vrijeme mira, vrijeme nade… Čini mi se kako to već svi odavno znamo. U teoriji. Zato Te želim samo zamoliti da nam oprostiš sve naše slabosti i trenutke u kojima smo te gurali od sebe. Molim te da ovaj Advent bude teorija življena u praksi. Pomozi nam da se malo više pobrinemo za duše ljudi s kojma dijelimo život. Da se malo manje hvatamo za materijalnu stabilnost, te da čvrstu stijenu života i Tebi utemeljimo i gradimo. Pomozi nam da sebe pretvorimo u nas. Da se poštujemo i volimo pa iz te ljubavi svoje ruke jedni drugima pružamo radosni što imamo priliku biti zajedno. Jer mnogi je nemaju…
Pomozi nam da shvatimo kako život u trenu prođe i da je u njemu važno samo sjeme dobrote koje smo posijali. Molim Te da budemo svjesni da nas ratovi bilo koje vrste nikamo ne vode, osim u propast. Ulij u naša srca nadu da dok čekamo Tvoj rođendan, zapravo čekamo i svoje novo rođenje. Potrebno nam je! Potreban si nam! Molim Te!
I dok Ti pišem ovu molitvu, dan je već stigao svome kraju. Svjetla se gase, a zahvalnost se budi. Hvala Ti što si tu! Hvala Ti za sve što jesam! Pomozi mi ovoga Adventa postati još bolja. Obuci me u sebe! Zaodjeni me strpljenjem! Obaspi me mirom! Blagoslovi nas sve! Nas i one koje nosimo u svome srcu. Podaj nam svoga mira da u miru i slozi živimo. Nęka nam ovaj Advent zaista bude prilika za put prema novom rođendanu. Hvala Ti što nas voliš i strpljivo čekaš!
Blagoslovljen Advent!
