Ime mu je bilo Fleming, bio je siromašan škotski seljak. Jednog dana, dok je crnčio za preživljavanje obitelji, čuo je iz obližnje močvare povik u pomoć.
Odbacio je alat i potrčao u močvaru. Tamo je, zaglibljen do pasa u crnom blatu, prestrašeni dječak vikao i borio se, da bi se izvukao iz močvare. Seljak Fleming spasio je dječaka iz sigurne smrti. Sljedećeg dana u seljakovo se dvorište dovezla bogata kočija. Elegantno obučeni plemić izašao je iz kočije i predstavio se kao otac dječaka, kojega je seljak spasio. “Želim Vam platiti”, rekao je plemić. “Spasili ste život mojemu sinu.” “Ne, ne mogu primiti plaću za to što sam napravio”, rekao je škotski seljak i odbio ponudu.
Tada je kroz vrata naišao seljakov sin. “Dali je to vaš sin?” upitao je plemić. “Da” ponosno je odgovorio seljak. “Napravimo dogovor. Dozvolite mi da mu osiguram školovanje, kakvo ima i moj vlastiti sin. Ako je momak imalo sličan ocu, bez sumnje će stasati u čovjeka, na kojeg ćemo biti obojica ponosni…”. Tako je i bilo. Sin seljaka Fleminga pohađao je najbolje škole i za čas je završio bolničku medicinsku školu sv. Marije u Londonu i postao je poznat po cijelome svijetu kao Sir Alexander Fleming, pronalazač penicilina. Nakon nekoliko godina plemićev sin, koji je bio spašen iz močvare, razbolio se od tuberkuloze. I što ga je tada spasilo? Penicilin! A kako je bilo ime plemiću? Lord Randolph Churchill. A ime njegova sina? Sir Winston Churchill.
Netko je nekad rekao: “Što daš to i imaš”. Radite, kao da vam novac nije potreban. Volite, kao da nikad niste bili pogođeni. Plešite, kao da vas nitko ne gleda. Pjevajte kao da vas nitko ne sluša. Živite, kao da su nebesa na zemlji.
Dragi čitatelji, sveti Franjo Asiški je jednom prilikom rekao: „Primamo upravo kad dajemo!“ I uistinu kroz život se u to možemo uvjeriti, a ako do sada nismo, onda pokušajmo razmisliti o osobama koje nas okružuju i s kojima dijelimo isti zrak, s kojima živimo pod istim nebom. Vidjet ćemo da nam je svaka od njih dar neba koji dolazi od našega dobroga Oca. On nam je dao njih i sve što u životu imamo. Primili smo dar od Njega, no ne znam koliko smo mi zahvalni? Sjetimo li ga se ikada ili smo u svojoj molitvi površni?
Odgovore na ova ili slična pitanja odgovorite sami za sebe u svome srcu, ali vjerujte da vam je Bog uvijek blizu. Tu je u svakom ljudskom srcu i s tim mislima putujte kroz život. I ne zaboravite pri tome na druge oko vas. Pomažite i vidjet ćete kako život uistinu ima smisla te da je sve upravo onako kako treba biti.
Dajte i primit ćete!
Nikolina Marčić
