Kada sam saznala da sam trudna, naravno da sam osjetila neizmjernu radost u sebi jer nakon što sam pred oltarom izrekla vječno „Da“ osobi s kojom sam postala jedno, nova želja moga života bila je stvoriti s njim obitelj. I hvala Bogu što je našu ljubav ubrzo blagoslovio plodom. Te prve trenutke smo ljubomorno čuvali za sebe i svaki dan Bogu bili zahvalni što nam je pokazao kako ljubav nadilazi sve ono za što smo mislili da moramo svojim zemaljskim snagama riješiti. Ali ne moramo i to je bilo jedino važno u tim našim prvim trenucima zajedničkoga puta na kojemu su se nazirali i treći koraci.
Osim bezbroj pitanja koja su se iz dana u dan redala u mojim mislima, bila sam zatečena i pripremama za rođenje djeteta. Premda mi je sve djelovalo još uvijek nestvarno i daleko, u svom sam srcu već počela pohranjivati trenutke koji su mi pružali utjehu i ulijevali u moju dušu mir pred onim što dolazi. Samom spoznajom da sam ostala trudna, vjerojatno kao i većina drugih trudnica, doživjela sam u sebi procvat prijedloga kako se pripremiti za veliki trenutak kao što je dolazak djeteta. Pa ipak mi se u jednom trenutku učinilo kako u svakom tom prijedlogu nedostaje ono što će moju unutrašnjost pripremiti za prisutnost novoga bića. Ono što će me pripremiti za duhovni doček djeteta.
Uskoro je stigao Božić i treći mjesec trudnoće. Bilo je to vrijeme posebno naglašenih emocija i osjećaja koji su se neprestano izmjenjivali u zajedništvu s najdražima. Premda moram priznati da sam u tim trenucima s vremena na vrijeme osjetila poneku dozu straha i nemira. Bilo je to ono što je nedostajalo – duhovna priprema za nadolazeći događaj. Drugoga dana Nove godine muž i ja odlučili smo otići u Međugorje. Pridružili su nam se moja mama i brat. Već samim dolaskom u ovo sveto mjesto, osjetila sam radost koja me vratila u dane kada sam kao djevojka često dolazila u Međugorje i bila sretna. Podsjetilo me to kako sam i danas, makar živim u tuđini, ipak sretno udana žena koja je na putu da postane majka. Pa Bože, nije li to blagoslov za koji sam te ovdje uvijek molila? Marijo, Majko, nije li ovo taj trenutak u kojem prepoznajem da si mi kod svoga Sina isprosila blagoslov za život? Znate, to su oni trenuci kada suze krenu same od sebe. Mislim da ne trebam ni spomenuti koliki je izljev emocija i nalet suza nastupio kada smo se popeli na Podbrdo. I sve što je meni u tome trenutku bilo dovoljno jest zahvaliti se i još jednom Mariji predati sve ono što se događa u meni i mome životu. I još jednom samo zamoliti je iz srca da nam isprosi snagu kako naš život ne bi slomila tuđina. A nekako su se baš bili počeli redati ljudi i događaji koji su pomalo crpili snagu. Došavši ponovno na izvor, duša je procvjetala.
Malo prije nego ćemo napustiti Međugorje, posjetili smo knjižaru i odmah mi je za oko zapela jedna knjiga s naslovom Devet mjeseci s Bogom – duhovna priprava za rođenje djeteta čija je autorica Eline Landon. Naravno da sam ju kupila i sljedeće mjesece se s njom intenzivno družila ili, bolje rečeno, po njoj živjela i svoju trudnoću duhovno doživljavala. Knjiga je izdanje nakladničke kuće Verbum, a na njezinoj pozadini stoji kako je Eline Landon napisala svoja majčinska promišljanja, sabrala nježne odlomke iz Svetoga pisma i obogatila ih meditacijama koje pomažu duhovno proživjeti svaki mjesec trudnoće u skladu s Božjim planom ljubavi. U knjizi nije zaboravljen ni otac kojemu knjiga pomaže pratiti svoje dijete sve do dana kada će ga primiti u svoje naručje. Do danas je ta knjiga svaki dan moj prijatelj.
I tako je dan za danom prolazio, trudnički trenuci su se redali i približava se onaj trenutak rođenja našega djeteta. U različitim trenucima i osjećajima koji se pojavljuju u zadnjim danima trudnoće, a koji su ponekada i vrlo burni, sama pomisao na novi život osvježava moju dušu, otvara moje srce prema djetetovoj prisutnosti u meni, ali me još i više usmjerava prema „Božjoj beskrajnoj ljubavi s kojom se On brine za one koji se u njega uzdaju.“
Zahvalna Bogu što mi je u ovom blaženom vremenu dao mogućnost da otajstvo trudnoće proživim polako i u punini, molim ga da mi u srcu stalno podsvješćuje kako sudjelujem u činu stvaranja života po Božjoj volji. Marijo, Majko novih naraštaja, u Tvoje se ruke predajem kako bi me Ti predala svome Sinu Isusu dok iščekujem trenutak poroda i prvoga susreta s mojim ljubljenim djetetom. Pomozi mi da i dalje tragam za tišinom i onim što me potiče da svoju nutrinu uskladim s tim. Neka mi molitva bude ključna u pripravi za dolazak djeteta.
A ti, dragi čitatelju, oprosti mi ako sam i ovoga puta u ovaj tekst „ulila“ svoje emocije i pečatirala ga onim što trenutno živim i osjećam. Ipak je to bio Pogled iz duše.
