Zaštitnikom cijele Crkve i svake obitelji nazivamo sv. Josipa – sveca o kojemu u Evanđeljima čitamo kao o onome koji nije mnogo govorio riječima, nego svojim djelima. Želimo li pak još malo dublje u svete spise pogledati, onda ćemo primijetiti kako je opis svetoga Josipa stao u svega dvije riječi – pravedan i vjeran. Među pukom je ovaj svetac osobito štovan zbog svoje uloge hranitelja i čuvara Marije i Isusa, a k tomu je proglašen i zaštitnikom očeva, muževa, zanatlija i radnika. Napomenimo i to kako ga je Hrvatski sabor 1687. godine proglasio Zaštitnikom Hrvatske. Svetac je to koji svojim likom i djelom zaslužuje da ga se upravo tako slavi – kao sveca velikoga u Božjim očima, ali i u ljudskim srcima.
Sveti Josip je bio zaručnik Blažene Djevice Marije i Isusov zemaljski otac i hranitelj. Podrijetlo njegova imena korijene vuče iz hebrejskoga jezika i znači neka Bog pridoda. Ove su riječi zapisane u Starome Zavjetu i izgovorila ih je Rahela, žena praoca Jakova, kada je rodila dijete nakon duge neplodnosti, a koje će kasnije postati poznato kao Josip Egipatski. Svetoga Josipa još nazivaju i šutljivim svecem jer u Bibliji ne nalazimo čak niti jednu riječ koju je izgovorio što nikako ne umanjuje njegovu ulogu u djelu čovjekova spasenja, nego, štoviše, odaje nam istinu da je ovaj svetac itekako upoznao vrijednost šutnje čime se opravdava i sam njegov naziv da on nije čovjek velikih riječi, nego čovjek djela i rada. Kao takav uzor je i poticaj vjernicima da i sami nauče cijeniti šutnju kako ne bi postali tek puki ljudi govora, jeftinih riječi, nego ljudi djela i rada.
Josip je živio pravednim, poštenim i radišnim životom, te je kao i svaki drugi čovjek kovao svoje planove za budućnost, vjerovao u Boga i dobro koje od njega dolazi. Čovjek je to koji je iz svoje poslušnosti prema Bogu bez oklijevanja odlučio staviti točku na jedan period svoga života i potvrdno odgovoriti na Božji poziv koji mu je u snu uputio preko anđela i svoje želje i zamisli uskladiti s Božjom voljom. Danas kada smo skloni razmišljanju kako je vrijeme u kojemu živimo iznimno teško, i dalje u svetome Josipu možemo pronaći sjajan primjer koji će potvrditi i izjavu A. W. Tozera da će se tisuću malih problema odmah riješiti ako uzvisimo Boga. Neosporna je činjenica kako živimo u izazovnom vremenu u kojemu prolazimo možda i kroz neke od najgorih epizoda mentalnoga pakla što je vrlo težak rat, a mi ljudi nekako baš i ne volimo ono što je teško. Mi smo ti koji vole sretne i zabavne stvari. Pa ipak, uronimo li u tamne strane naših života i suočimo se s mračnim zakucima naših misli vjerujući kako nam Bog može donijeti mir, onda je moguće promijeniti i vlastiti život.
Razumljivo je i to kako kao ljudi svakoga dana razmišljamo da će biti bolje, da nam je dobro i da se moramo malo opustiti, istovremeno smo i pod snažnim dojmom stvarnosti svega što se oko nas događa – Neprijatelja. Rata u kojemu se nalazimo. I zbog toga nas vrtlog mraka vrlo često uhvati nespremne. Našu svakodnevnu vedrinu i optimizam zamijenila je neka nelagoda koju postaje teško nadvladati, a rat koji se odvija naš um ne štedi nimalo. Napadi sumnje nas ne popuštaju i lagano nas svladava osjećaj utapanja. Sumnja krade nadu, a bez nade sve što je važno postaje manje važno i dovodi nas do zida iscrpljenosti. Ali, Bogu hvala, izlaz uvijek postoji. U divljoj bujici, nade ipak ima. A mi imamo izbor – okrenuti se opet vedrini ili i dalje promatrati tmurno nebo iznad grada. Imamo izbor!
Jennie Allen u svojoj knjizi Izbaci to iz glave kaže: „Svijet naših misli najdublje je, najmračnije uporište u nama i čitav pakao nastojat će spriječiti da budemo slobodni. Ući ćemo u rat i morat ćemo se dobro namučiti želimo li biti pobjednici.”
To će zahtijevati rad.
To će zahtijevati strpljenje.
To će zahtijevati tone milosrđa.
U Bibliji čitamo kako je sveti Pavao doživio veliku promjenu i postao je novi čovjek. Više nije bio rob okolnosti i svojih emocija. Pavao je sada birao kroz život koračati svjestan Kristove moći u njemu, kroz njega i za njega. Pavao je sada imao moć Duha – istoga onog Duha koji je uskrisio Isusa (usp. Rim 8,11) – i birao je živjeti svjestan te moći i pod njezinim vodstvom. Način na koji razmišljamo izravno utječe na to kako živimo! Isti izbor je napravio i sveti Josip odlučivši zagrliti Mariju i Božju volju, prepustiti se vodstvu svetoga Božjega Duha. Mislim da nema jačega primjera od njega koji je pokazao da nas poslušnost Bogu kroz naš život vodi kroz sve zidove, kroz bure i oluje i dovodi nas do samoga dobra i blagoslova koji se izlijeva na cijeli naš život i naše postojanje. Baš danas i nas Bog poziva da mu se konačno prepustimo zarad našega dobra. Sami ne možemo! Samopomoć nije dovoljna i kad-tad završi loše po nas.
Jednako tako, način na koji razmišljamo direktno utječe na to kako živimo, a kroz svoje življenje uvijek imamo pravo na izbor i što češće tijekom svoga dana i trenutaka u kojima nas uhvati sivilo, ponovimo sebi samo dvije riječi – Imam izbor – odmah se osjećamo optimističnije i negdje na obzoru pojavljuje se nada, Bog nam se smije i govori kako će na kraju ipak sve biti dobro. U tim trenucima čovjek shvaća da naš život jednom rukom pišemo mi, ali da je druga ruka Božja ruka. I to je toliko sinkronizirano da čovjek ne može ostati ravnodušan na sve što je od Boga u svome životu primio. Ne može biti nezahvalan na zdravlju sebe i svojih najbližih. Živi smo i to je najveća pobjeda – pobjeda nad svakim problemom koji nas snađe jer ima itekako istine u tome da naš problem ne može biti od nas veći. Jedino je potrebno da mi postanemo veći od samih sebe. Da shvatimo kako ćemo baš sve preživjeti i preboljeti. Vjerojatno se to neće dogoditi danas. Neće se dogoditi ni sutra. Niti će se dogoditi za mjesec, godinu, dvije. Ali dogodit će se. I tog dana ćeš se u jednom sasvim običnom trenutku dana osjećati toliko dobro. Možda čak najbolje do sada u svome životu. Pogledat ćeš onda u nebo, sklupčat ćeš se u zagrljaj voljene osobe, stisnuti ruku života koji je u tebi rastao, pozdraviti vlastiti život i shvatiti da je sve najvažnije uz tebe i da nikada nigdje nije ni otišlo i tada ćeš znati zašto se sve to moralo dogoditi. Bit će ti jasno da je to bilo najbolje rješenje. Samo daj sebi vremena. Daj sebi vremena „da ne izgubiš taj ponos u očima. Da držiš glavu visoko podignutu i nikada ne odustaneš od ljubaznosti i osmijeha. Da gledaš naprijed svjestan da ono najbolje još uvijek dolazi. Da u svakom danu nešto lijepo pronađeš i dopustiš suncu da ti se na tijelu odmori. Da nikada ne zaboraviš kako si ovdje da bi sebe, život i druge volio”, riječi su jedne influenserice.
Od ulaska u tuđu kožu nemaš koristi i nemoj to pokušavati jer drugi čovjek niti možeš biti niti život drugog čovjeka možeš živjeti. Jer obično se pod tuđim osmijehom krije najviše boli i obično i drugi čovjek ima probleme iste kao i ti, samo su njegovi upakirani u drugu ambalažu i zasigurno ga ne tapšu po ramenima, nego ga guraju prema dnu, ali ti to ne možeš vidjeti jer ne gledaš dalje od njegova osmijeha i onoga što ti je on odlučio pokazati. Zato ne sudi da ti ne bi bilo suđeno. Prigrli svoj križ i nemoj da ti na pamet padne uspoređivati ga s drugim križevima jer ne znaš s koliko je suza taj križ natopljen i koliko je tame morao progutati da bi sve to vedrim osmijehom mogao skriti. Takve ljude smatram posebnima jer su odabrali vjerovati Životu više nego vlastitoj sposobnosti da sami sve postave na pravo mjesto.
Pred kraj ću vas ponovno podsjetiti na svetoga Josipa koji se beskompromisno stavio Bogu na raspolaganje, učinio sve ono što je smatrao ljudskim i svoj rad u tišini zalijevao ljubavlju. Neka nam njegov život bude primjer po kojemu ćemo graditi naše danas i naše sutra. Primjer po kojemu ćemo za običnu i svakodnevnu ljubav živjeti, a ne onu ljubav koja je prikazana na instagram filterima. Živi za onu ljubav koja će ti se ujutro uvući krevet i probuditi te prije alarma nazvavši te „mama”. I dok još oči jedva otvaraš, poljubit ćeš ga nježno, iskreno, zagrlit će te jedno drugo. Ma zagrlit ćeš život, osmjehnuti se njegovom proljeću u onom trenutku kada je tvoja obitelj okupljena za jednim stolom pa se zajedno smijete onako bez ikakva razloga. Živi za onu iskrenu ljubav koja se odvija u četiri zida vašega života među kojima ćete odlučiti jedno drugome oprostiti i izabrati da se volite. Živi za onu ljubav i lijepe trenutke koji se neočekivano dogode. I baš te briga što drugi misle, jer ti misliš na svoju ljubav koja ima svoje ime, svoje prezime i svoju adresu. I sve ovo svojim životom možeš nazvati jer takav izbor možeš napraviti. Jer izbor uvijek imam! Jer izbor uvijek imaš!
