Kroz svakodnevnicu vrlo često prolaziš različite situacije i trenutke, bilo one trenutke sreće ili pak one trenutke za koje nikada u životu ne bi želio da ti se ponove. No, oni se ipak ponove pa iznova doživiš razočarenje, strah, možda poraz, bijes, ljutnju… E da. Ta ljutnja. Ona je normalna ljudska reakcija na nanesenu nepravdu koja za sobom povlači frustracije, kritike, osude pa čak i žarku želju za osvetom. Sve je to razumljiva pojava, kao i naše emocionalno stanje koje se manifestira u nama i na nama.
Ipak, u takvom je stanju važno usmjeriti se i pokušati odvratiti svoju pozornost od neželjenih misli prema osobi koja ti je nanijela bol i usmjeriti se na podizanje vlastitoga samopoštovanja jer budeš li težio prema osveti, činit ćeš loše samom sebi i još se više povlačiti prema dnu, a ljutnja će ti postati emocija koja će prožimati cijelo tvoje biće ne štedeći te nimalo.
Umjesto toga, okreni se drugom rješenju, onom rješenju koje možeš pronaći s Bogom i u Bogu. Usudi se napraviti inventuru vlastitoga života. Ako te društvo određene osobe puni nemirom i tjeskobom, makni se od te osobe bez da joj želiš vratiti „milo za drago”. Jer… ponekad najbolji dar koji možeš nekome dati jest činjenica da si joj oduzeo sebe. A onda se Bogu pomoli za tu osobu, prati je snagom kojoj je izvor samo i jedino u molitvi. Neka to bude prvi korak tvoje inventure. Zatim nauči krojiti trenutak kako bi mogao skrojiti dan. A onda, skrajaj polako dan po dan kako bi dobio život po mjeri.
Tada ćeš shvatiti kako vanjski sjaj nije ništa u usporedbi s unutarnjom ljepotom. Zapravo, sve ono što je izvanjsko traje samo do prve kiše dok ono što je unutra nikada ne prestaje gorjeti. Tada ćeš shvatiti da su dobrota, nježnost, zagrljaj i oprost izraz unutarnje snage, a ne slabosti. Ne smiješ potonuti jer nema ništa izdržljivije od čovjeka koji ostaje s Bogom i u Bogu koji ti daje snagu da budeš borac i na kraju pobjednik, a ne žrtva. Ponekad nisi, svjestan što Bog čini za tebe samo zato što si usmjeren na ono što ti se u svijetu i zbog svijeta događa i zato ti je potrebna inventura. Učini je, odbaci tu ljutnju i dopusti sebi trenutke iznenađenja i nadahnuća koje dolazi jednostavno i potaknuto Božjom ljubavlju prema tebi. U suprotnom, ako sebi stvoriš naviku da ovisiš o ljudima već si jednom nogom u jami.
Vjera u Boga i sebe jedini je način da preživiš sve teškoće i prepoznaš bljesak autentičnosti. „Suze pročišćuju dušu”, rekao je sveti Ivan Pavao II. Zato se isplači, ali ljutnju iz sebe izbaci, nemoj se opirati boli, ali se prepusti Bogu jer to je put prema novom rađanju koje je bolno i dolazi s krikom i urlikom, ali su mu plodovi slatki. I zapamti: „Sve možeš postići, ali ne možeš sve odjednom. Tvoja konkurencija nisu drugi pa se na njih nemoj ljutiti niti im se svetiti. Bori se sa sobom! Površnost nas najbolje uči dubinama.”
I dok budeš, dragi čitatelju, radio inventuru vlastitoga života, zahvali Bogu na svemu, a molitvu koristi s pouzdanjem i bit ćeš zapanjen rezultatima.
Nikolina Marčić
