U rujnu, 1965. godine na Svjetskoj konferenciji ministara obrazovanja održanoj u Teheranu, jedna od središnjih tema bila je iskorjenjivanje nepismenosti. Tom je prilikom predstavljena i inicijativa za proglašavanjem jednoga dana u godini Međunarodnim danom pismenosti sa željom da se na taj dan slavi, ali i upozori na važnost pismenosti na međunarodnoj razini. Ova UNESCO-va inicijativa podsjeća Međunarodnu zajednicu na status pismenosti i obrazovanja odraslih. Sam pojam pismenosti se kontinuirano razvijao i tijekom vremena često mijenjao svoje poimanje sukladno društvenim, političkim, tehnološkim i drugim okolnostima.
Pojam pismenosti u suvremenom je svijetu povezan uz pojam ključnih kompetencija koje uključuju temeljna znanja i vještine koje su preduvjet cjeloživotnom učenju. Shvatimo li pismenost kao nešto što je nužno za bilo kakvo napredovanje u društvu, tada izazovi globalizacije, sve brže promjene u društvu i gospodarstvu, te pojava novih tehnologija, ukazuje da puka vještina čitanja i pisanja nije dovoljna.
Obrazovanje na polju medijske pismenosti na sebi svojstven način predstavlja podlogu za kreiranje i osmišljavanje svoje svakodnevice, smjernicu ka boljem, prema samopuzdanju, te čovjekovom samoostvarenju. Pismenost, osobito medijska, danas je prožela sve pore ljudskoga postojanja i neizostavni je dio ljudskoga dana. Pa ipak, sudeći prema statistikama i realnom stanju u svijetu, važnost pismenosti stavljena je negdje u drugi plan čemu ponajviše svjedoče društvene mreže. Dakako, pojam se pismenosti proteže na različitim poljima i različito se poima, a koliko malo se pridaje važnosti pismenosti, a koliko puno slavi ispod ispraznosti, čini se kako ponajbolje pokazuje društvena platforma – Instagram.
Inače, IT novinar, a javnosti poznat kao filmski redatelj Nick Bilton, snimio je dokumentarac Influenceri (Fake famous). U njemu je pomoću sasvim jednostavnih trikova vrlo zorno objasnio što instagram status znači, što se iza njega krije i koliko popularnost i slava na društvenim mrežama uopće vrijede.
Želeći odgovoriti na pitanje što danas znači biti slavan i koliko su tzv. Influenceri zaista utjecajni, Bilton organizira audiciju na kojoj bi se trebali predstaviti oni kandidati koji se na neki način žele proslaviti, a posjeduju određene vještine i talente koji bi im to mogli i omogućiti. Tako tri potencijalna kandidata dobivaju pomoć stilista, fotografa i botova, odnosno lažnih pratitelja koji se vrlo jednostavno mogu kupiti putem Interneta. Na taj način im ovi prvi pomažu stvoriti dojam luksuznoga i glamoruznoga životnoga stila dok im botovi povećavaju broj pratitelja stvarajući dojam utjecaja i popularnosti.
Nije prošlo mnogo vremena i već su deseci tisuća kupljenih lažnih pratitelja uskoro privukli i prave pratitelje, a s tim i prve ponude. Ušavši dublje u svijet influencera, kandidati otkrivaju što se zapravo krije iza plaćenoga glamura. Sreća, ispunjenost i život iz snova koji „vrište“ s instagram profila su lažni baš kao i lažne fotografije i lažni pratitelji.
Autor filma je želio ukazati na činjenicu koliko se zapravo malo prave slave i popularnosti krije iza savršenih fotografija, neograničenog broja komentara i vojske pratitelja. Ono što i dalje ostaje neistraženo i u obliku upitnika jest pitanje samopoimanja, kao i ekonomski modeli koji stoje iza uspjeha na društvenim mrežama. Stoga, prije nego pomislimo koliko kasnimo za nekim u slavi, bilo bi dobro i poželjno kritički promišljati ono što gledamo na društvenim mrežama.
Spomenimo i istraživanje britasnkoga Royal Socitey for Public Health kao i inicijatice Young Health Movement koje je pokazalo kako upravo Instagram ima najviše negativnih i najmanje pozitivnih utjecaja na mentalno zdravlje korisnika. Lažni lajkovi, komentari, pregledi i pratitelji su za malo novca dostupni baš svakome tko želi manipulirati društvenim mrežama u želji za stjecanjem popularnosti iz bilo kojega razloga.
Kako je, zapravo, vrlo lako uljepšati dosadnu svakodnevicu, zar ne? Dok je filtera, čovjek neće ostariti. A ako ga ni sveti Petar ne prepozna, e to će već biti njegov problem. Kako je zapravo danas tako jednostavno putem društvenih mreža dopustiti stranci nepismenih da okupiraju i devastiraju čovjekov um koji je u kaosu baš kao što je kaos i u svijetu. U moru loših vijesti, osobito u ovo vrijeme kada hara rat i odnosi ljudske živote, teško je povjerovati u dobro. Dodajmo k tomu još i beskrajno prenošenje istih putem priča i objava na društvenim mrežama, tek onda vidimo koliko je čovjekov um na meti. Svatko objavi što stigne ne gledajući kakve će to posljedice ostaviti na druge i njihovo zdravlje. Eto baš zato što više nitko ne zna gdje mu je mjesto, zato i jest nastao kaos nemjerljivih razmjera. I svi smo jedni drugima prijatelji i podrška. I svi se mi volimo na instagram priči. I svi ćemo mi jednim drugima tako i dosaditi. Zapravo smo mi jedni drugima već i dosadili, samo se pravimo da nismo. Jer, budimo realni, postalo je jezivo gledati u telefonski imenik. Koga nazvati kad su se svi već odavno uzdignuli na visoke položaje i nikada se više ne bi spustili na određene razine. A čini se kako se najprije okliznu upravo ti što se ne bi spuštali na određene razine. Dobro, ipak se na instagramu ne mogu spustiti na određene razine jer im popularnost i kvazi pratitelji to sigurno neće dozvoliti. A s druge strane medalje, ne može se na put oko svijeta ako misliš da je zemlja ravna ploča. Ovo neka uđe u rubriku Vjerovali ili ne. Još ne daj Bože da netko uspije u životu, pa taman to bilo i na instagramu, e to mu se već ne može nikako oprostiti. Svijete, kuda si pošao i dokle si došao i na koje raskrižje te taj isti instagram uputio?!
A pismenost i ministri pismenosti s početka priče koji su se trudili i još uvijek se trude njegovati zdrave temelje još od Konferencije u Teheranu iz rujna 1965. – svaka vam čast i naklon do poda na ustrajnosti, ali uzalud vam trud svirači ako se ne dogovorite s ovim novopečenim instagram ministarstvom. A nama koji se zovemo javnost neka je Bog na pomoći jer čini se kako su baš svi dobili svojih pet minuta slave. Valjda to tako ide pred apokalipsu…
