avikli smo da su nam Božić i božićni blagdani obilježeni zajedništvom, susretima i ljubavlju naših najdražih. Božić je, kažu, najradosniji kršćanski blagdan i najveći blagdan koji se uopće zbio u povijesti čovječanstva. A prošle godine zbila se i pandemija koronavirusa s kojom su došle i različite promjene. Među njima smo ponajviše razmišljali o onome što nam je ova pandemija oduzela, za što nas je uskratila i koga sve nismo mogli vidjeti, zagrliti, poljubiti… Istina, nije jednostavno prihvatiti, a tek se pomiriti s takvom činjenicom i krenuti naprijed, pa ipak smo nekako smogli snage i zagrlili život, a u novo ljeto zakoračili s nadom i vjerom kako će biti bolje i da će ponovno sve biti u redu, možda u nekom boljem redu jer, ako se malo prisjetimo, i prije korone smo nerijetko govorili kako nam je svijet u neredu, žalili smo se na stanje u državi, na zdravstvo, politiku…
I kao da smo sada na putu da se suočimo s patnjom koja nam se čini neizdrživom, kao da smo na onom mjestu gdje se treba tek otkriti ono najvažnije što stane u jednu, životno važnu, rečenicu – Tvoj je život dragocjen i važan. Sada, kada nam se možda čini kako ne možemo baš ništa promijeniti, daleko je izglednije da će cjelokupna situacija iz temelja promijeniti nas same. Jer, ruku na srce, patnja je nešto od čega svi konstantno pokušavamo pobjeći, ali joj nikako ne uspijevamo umaći. Jer ništa nam ne znači što odemo, ako u sebi nosimo ono od čega odlazimo. Smisao života se nalazi i u patnji i tek ti koji si s njom suočen, koji je nosiš na svojim leđima, možeš je umanjiti, možeš je pobijediti i podariti smisao svome životu. Nitko drugi umjesto tebe to neće učiniti i tomu se ne nadaj, jer si ti nezamjenjiv.
Psiholog koji je dio svoga života proveo u logoru u Auschwitzu, Viktor Frankl, jednom je prilikom rekao: „Kada čovjek shvati da ga je nemoguće zamijeniti, postaje u potpunosti svjestan odgovornosti prema životu i njegovu nastavku. Čovjek koji postane svjestan odgovornosti prema ljudskom biću koje ga s ljubavlju čeka, ili prema nedovršenom radu, nikada ne može odbaciti život. Zna ‘zašto’ svojega života i može se nositi s gotovo svakim ‘kako’.”
Nije jedini Frankl koji ti je poručio da si nezamjenjiv čovječe. Poručio ti je to onaj koji te stvorio i koji je jedini smisao života. Potrudi se da ne promašiš pravi smisao – potrudi se da ne promašiš Boga. Pomiri se s tim da te je On izabrao i poslao u ovaj svijet da učiniš ono što možeš. Ne znači to da trebaš krojiti život prema svojim namjerama za koje si uvjeren da su najbolje, nego prema Božjim očekivanjima prihvaćajući svakoga dana njegovu volju znajući da živiš za nebo i za vječnost.
Papa emeritus Benedikt XVI. napisao je: „Dobro je da postojiš. Što god da ti se dogodi, ti si voljeno dijete Božje i dobro je da postojiš. Vrijednost tvoga života ne mjeri se produktivnošću, društvenim statusom, karijerom, bankovnim računom, ljubavnim životom, prijateljima, zdravljem, ljepotom, srećom, inteligencijom ili talentom. Nisi definiran načinom na koji te svijet gleda. Tvoja vrijednost mjeri se beskonačnom božanskom Ljubavi prema tebi. Stvaranje nije davni događaj od prije 14 milijardi godina, nego nešto što se događa upravo sada i ovdje. Bog te nije stvorio, Bog te stvara, jer te želi, prihvaća i voli. I čak i ako ti svaka osoba na ovom ludom svijetu kaže drugačije, tvoj život je dragocjen i važan jer Bog ima posao za tebe koji samo ti možeš obaviti.”
Molim te da ove godine, ako već do sada nisi, na svoj život počneš gledati kao na Božji dar i prema njemu se tako odnosi. Ne daj svijetu da te definira. Ti samo budi ti – budi slika Božja. Neka ti je sretna, zdrava i blagoslovljena 2021. godina.
Nikolina Marčić