Mnogo je danas ljudi koji ne rade ono što bi voljeli. Njihovo je zanimanje zamijenjeno nekim drugim. Svjedoci smo da mnogi koji završe fakultete ne mogu pronaći posao u struci za koju su se školovali. Isto tako, često možemo čuti kako nam drugi savjetuju da tražimo neku jaku vezu ili da nam preporučuju nekog svog poznanika. Tako sam jučer, čitajući jedan duhovni list, naišla upravo na jednu ovakvu temu kojoj je naslov „Posao preko Veze”. Zapravo, bila je to jedna poticajna crtica za one koji ne mogu pronaći posao (ili bilo što drugo). Napisala ga je djevojka koja je tek bila završila fakultet i nije nikako mogla pronaći posao. Magdaleni su predlagali sve prethodno navedeno, ali što je ona učinila i kako im je odgovorila? Predlažem da pročitate što je ona rekla. Sigurna sam da vas njene riječi neće ostaviti ravnodušnima.
Magdalena kaže: „Moram se pohvaliti da sam dobila posao „preko veze”, ali preko Onoga koji drži sve veze na svijetu…
Dipolmirala sam u rujnu prošle godine, ali sam već prije toga aktivno tražila posao. Osim stanja (ne)zaposlenosti u zemlji, ni okolina nije bila ohrabrenje: svi su ponavljali kako posla nema, možeš ga dobiti samo preko poznanstva, preporuke, teško je dobiti i „posao za 1 600 kuna”… Što sam češće to slušala, to sam bila ustrajnija u molitvi i imala veće pouzdanje u Oca.
Nisam mogla prihvatiti takav stav! Da prihvatim da nije vidio sav moj trud proteklih godina? Zar je sve bilo uzalud? Ne, ne i ne! Jednostavno mi je bila neprihvatljiva i sama pomisao da mi moj Otac neće pronaći posao!
Mislila sam: „Zašto ne bi?” Pa On može sve! Kakve „veze” i poznanstva! Kakve velike face?! Ta On je Glavni Direktor! Ako svaki otac svome djetetu želi najbolje, i On će učiniti tako. Ja sam to od Njega očekivala. Kasnije više i nisam molila, već sam samo zahvaljivala za posao koji će doći.
I tako nakon nekoliko mjeseci molitve, raznih testiranja i razgovora, baš ja, s diplomom „običnog” fakulteta koji završi većina mladih, bez radnog iskustva – dobila sam posao. Posao kakav se nisam usudila ni tražiti: u struci, u farmaceutskoj industriji i s pristojnom početničkom plaćom. Sve se odvijalo brzo, a budući da nisam iz Zagreba, u kratkom sam vremenu morala pronaći i smještaj. Ali i to je riješio. Slučajno se stan nalazi u blizini moga posla i samo nekoliko koraka od crkve.
Uzmite u obzir i to da imam prosječne intelektualne sposobnosti, nemam posebnih dostignuća (natjecanja, diplome i sl.), a na testiranje za posao – sam zakasnila!!!
Evo, dragi čitatelju, kako to izgleda kada Gospodinu prepustimo sve putove svoje, kada svoju ruku stavimo u Njegovu i kada mu dozvolimo da nas on upravlja. Da, kakve velike face? Svi smo mi velike face u Božjim očima. Svi smo mi kod Njega, koji je Glavni Direktor, zaposleni i svatko ima baš onaj posao za koji je stvoren i koji mu je namijenjen.
Bog ima svoj savršeni plan za svakoga od nas! Nikada to ne zaboravite!
Nikolina Marčić
