Zasigurno nam se bezbroj puta dogodilo da se na nas „navali” i poput vala nas preplavi iznenadna bujica emocija, onih koje ni na kraju pameti nismo očekivali. Jesu li te emocije asocijacija na nešto lijepo što nam se dogodilo ili na neku osobu koja je važna u našem životu, ali je trenutno možda daleko ili smo je slijedom životnih okolnosti izgubili? Koliko god teške ili pak radosne, emocije su uvijek prisutne. U svim tugama i radostima. I dobro je da ih ima jer onda znamo da smo ljudi od krvi i mesa, ljudi koji osjećaju da srce bije u grudima.
Kako sve u životu ima svoja dva kraja, tako i emocije imaju pozitivni i negativni. Istina, najljepše je, a čini se i najpotrebnije uvijek razmišljati i širiti pozitivne emocije, osjećaje, događaje… No, da bismo došli do toga, valja se riješiti svih negativnih naboja koji se navale na našu dušu. Osobito onih siromašnih emocija poput mržnje i sebičnosti.
Možemo biti iznimno nadareni, talentirani i iskusni u mnogočemu, no nosimo li u sebi makar malo sjeme mržnje prema ljudima oko nas, iznutra će nas uvijek pratiti neka tajnovita sjena krivnje i straha koji će nas izgrizati, sputavati, iscrpljivati. Neće nam dati mira sve dok jednoga dana i sami ne odlučimo potražiti vlastiti put do svoga mira. Pitate se gdje je putokaz za taj put? On je upravo u vlastitom srcu, a najmudriji učitelj na tom putu jest sam čovjekov život.
Priznat ćemo samima sebi da je okretanje potpuno nove, prazne životne stranice iznimno složen, a nerijetko i bolan proces i često će se dogoditi da nam se vraćaju slike minulih dana, dogodit će se da posrnemo, padnemo i vratimo se ponovno na početak. Ali nemojmo se obeshrabriti jer to je samo jedan u moru testova koje će život pred nas staviti, a samo mi znamo jesmo li mu dovoljno dorasli i hoćemo li položiti ili biramo pad.
Predlažem da hrabro i uporno nastavimo dalje imajući uvijek na umu da svoje srce trebamo hraniti ljubavlju, a svoj bol pretvaramo u pobjedu. Ili da pojednostavimo: rak koji sa svih strana napada naš život ima lijeka kojim je zagarantirano stopostotno ozdravljenje. Za taj lijek nije potreban recept, a dostupan je na svakom mjestu i u svako vrijeme. Ime mu je Ljubav!
Na kraju čestitajmo i sebi i drugima što smo ne samo mogli okrenuti, nego smo uspjeli i ispisati novu stranicu novim sadržajima. Koliko god na životno putovanje nanijelo boli, priznat ćemo da smo njime mnogo dobili – životnu mudrost i zrelost koja nije mjerljiva novčanom valutom. S tom mudrošću i ljubavlju zasjajmo u punoj ljepoti dara što život se zove.
Nikolina Marčić
