Dok je ljutnja vrlo neugodan osjećaj onda kada joj se prepustimo i dopustimo da nas sve više obuzima, postoji još jedan, daleko neugodniji osjećaj, a to je – mržnja. Suočavanje s mržnjom je neizbježno ukoliko se želimo riješiti njezinog djelovanja u našim životima, no prije toga bi bilo dobro razmisliti i odgovoriti sebi kako je mržnja, ta neželjena emocija uopće dospjela u naš život?
Bog je svakom vjerniku dao slobodu izbora kao svojem ljubljenom biću. Bog nas, dakle, voli, ali nam u toj svojoj ljubavi daje slobodu u kojoj ćemo se sami opredijeliti – biti slobodni s Bogom ili „biti slobodni” pokoravajući se trendovima koje nam nameće suvremeni svijet. Danas svjedočimo i jednom i drugom izboru. Nažalost, oni koji se odluče na put bez Boga vrlo često budu sretni za kratko vrijeme, a onda slijede trenuci pada, razočarenja, preispitivanja, krivnje pa na koncu i mržnje prema sebi, ali i prema Bogu. Nerijetko takva osoba ponavlja kako mrzi sebe, jer nije voljena. Ali ne! Pogrešno! Takav osjećaj posljedica je lošeg izbora koji nas dovodi do samoprijezira, osjećaja kroz koji se pokušavamo obraniti od jednog drugog stanja – od osjećaja manje vrijednosti.
Prihvatimo li mržnju u sebi, onda smo se pomirili i prihvatili činjenicu kako u našem životu ne postoji ništa lijepo, prihvatili smo samo ono najgore bez da smo uopće razmislili postoji li i jedan razlog da pokušamo nešto bolje, nešto ljepše, ma nešto više. Ne možemo u tome smjeru razmišljati ako u svom srcu konstantno vidimo osobu koja nam je nanijela zlo ili situaciju u kojoj smo ostali povrijeđeni. Pritom bivamo sve tužniji, napetiji i nesretniji. Zašto? Čemu? O kojoj slobodi tada možemo govoriti? Istina, sami smo, u toj svojoj slobodi, izabrali taj osjećaj. No, jesmo li uistinu slobodni?
Ne, dragi čitatelju. Zarobljeni smo, a put prema oslobođenju vodi u sasvim drugom pravcu. Pravcu na kojemu stoji natpis: „Slobodan sam jer sam voljen.” U tome je ključ slobode s Bogom – u njegovoj beskrajnoj ljubavi i snazi. Tek kada ovu istinu prihvatimo u svom srcu, onda se možemo usmjeriti u pravcu ljubavi. Neizbježno je i na ovom putu osjetiti bol, ali budimo hrabri i imajmo na umu kako će sve to jednom proći. Jednom mora! Iako će u početku ovaj put biti iznimno dug i ispunjen izazovima, naučit će nas strpljenju. Jer ljubav je strpljiva! Iako ćemo se bezbroj puta naći u panici, ljubav će nas ipak naučiti kako usmjeriti svoje misli Bogu i smiriti se u Njemu. Štoviše, naučit ćemo se samokontrolirati, usmjeravati na sadašnji trenutak i ono što nam se upravo pruža kako bismo to najbolje što možemo ugradili u naš život. To će biti najbolja predaja – predaja Bogu u kojega smo stekli potpuno povjerenje. Trenutak ovakve predaje ne znači gubitak nego pobjedu, a zahtijeva od nas snagu volje ostanka uz Božju desnicu koja će nas osloboditi okova mržnje. Oslobodit će nas kako bismo prihvatili ljubav i istisnuli mržnju. Nema li ljepšeg osjećaja od onoga kad si slobodan od mržnje?
Nikolina Marčić
