„Posebnu pozornost treba obratiti prema pučkoj pobožnosti. Veoma raširena u različitim krajevima Europe preko bratovština, hodočašća i procesija u brojnim svetištima, ona obogaćuje tijek liturgijske godine i nadahnjuje obiteljske i društvene tradicije i običaje. Sve te oblike pučke pobožnosti treba brižno vrjednovati pastoralnim naporima promicanja i obnove, koji će im pomoći razvijati ono što je istinski izraz mudrosti Božjeg naroda. Primjer takve pobožnosti svakako je Sveta krunica. Ove godine, posvećene krunici, još jednom srdačno preporučujem njezino moljenje, jer “Ružarij”, kad se otkrije njegov puni smisao, vodi u samu srž kršćanskog života i pruža jednostavnu, ali plodonosnu duhovnu i odgojnu prigodu za osobno razmatranje, izgradnju Božjeg naroda i novu evangelizaciju.
Glede pučke pobožnosti, valja trajno bdjeti nad sumnjivim oblicima nekih njezinih očitovanja i čuvati je od utjecaja svjetovnosti, od nesmotrene komercijalizacije ili čak od opasnosti praznovjerja, kako bi ju se očuvalo u zrelim i autentičnim oblicima. To zahtijeva pedagoški rad koji će tumačiti kako pučku pobožnost valja uvijek živjeti u skladu s liturgijom Crkve i vezi sa sakramentima.“
Iz Četvrtog poglavlja Postsinodalne apostolske pobudnice svetog oca Ivana Pavla II. biskupima, svećenicima i đakonima, redovnicima i redovnicama i svim vjernicima laicima o Isusu Kristu, koji živi u svojoj Crkvi, izvoru nade za Europu
