Ivan Pavao II. bio je 264. poglavar katoličke Crkve. Bio je Papa gotovo 27 godina (9665 dana). Za to vrijeme rušio je predrasude i oborio mnoge rekorde.
Bio je prvi Papa koji nije bio Talijan od 1522. godine. Također prvi Papa slavenskog porijekla. Papa koji je uveo kršćanstvo u drugo tisućljeće.
Bio je prvi Papa koji je na tiskovnim konferencijama odgovarao na pitanja novinara. Kada je riječ o međunarodnim putovanjima, posjetio je 132 zemlje, 900 gradova. Prešao je 1 650 900 km.
Tijekom putovanja održao je oko 2400 službenih govora. Prvi je Papa koji je posjetio džamiju, sinagogu i luteransku crkvu. Proglasio je 1318 osoba blaženima i 478 osoba svetima.
U službenim audijencijama primio je 1350 političara. Nijedan prethodni Papa nije čitao bez naočala i prvi je Papa koji je nosio sat na ruci. Bio je strastveni sportaš, tako da je i kao Papa išao na skijanje, na kajake, na plivanje i na planinarenja.
Prvi je Papa koji je sudjelovao na rock koncertu. Govorio je 7 stranih jezika (engleski, francuski, njemački, talijanski, španjolski, ruski i latinski), a poznavao još četiri (litavski, ukrajinski, mađarski i češki). Prvi je Papa koji je napisao službeno pismo djeci…
Posljednja Papina riječ bila je “Amen”.
Papa Ivan Pavao II. posjetio je i Petrićevac prije osamnaest godina. Tada je okupljenima na misi beatifikacije Ivana Merza uputio pastirsku poruku koju donosimo u cijelosti:
PROPOVIJED SVETOG OCA 22.06.2003. NA PETRIĆEVCU
“Ime Ivana Merza za čitav jedan naraštaj mladih katolika značilo je program života i djelovanja. Ono to mora biti i danas!”
Pastirska poruka Pape Ivana Pavla II. na misi beatifikacije
- “Vi ste svjetlost svijeta» Ovu tvrdnju, draga braćo i sestre, Isus danas ponavlja i nama, na ovome našem bogoslužnom skupu. I nije to neki puki ćudoredni nagovor, nego tvrdnja, koja očituje neuništiv zahtjev što proizlazi iz primljenoga krštenja.
Naime, ljudsko je biće snagom toga sakramenta ucijepljeno u Otajstveno Tijelo Kristovo (usp. Rim 6,3-5). Apostol Pavao veli: “Doista, koji ste god u Krista kršteni, Kristom se zaodjenuste» (Gal 3,27). Opravdano, dakle, sveti Augustin kliče: “Radujmo se i zahvaljujmo: postali smo ne samo kršćani, već Krist… Divite se i kličite: postali smo Krist» (In Ioann. Evang. tract., 21,8: CCL 36,216).
Ali Krist je “svjetlo istinsko, koje prosvjetljuje svakog čovjeka» (Iv 1,9). Kršćanin je zbog toga pozvan postati, sa svoje strane, odsjev te Svjetlosti, nasljedujući Isusa i u Nj se ugledajući. Kako bi to ostvario, slušat će Njegovu riječ i o njoj će razmišljati, sudjelovat će svjesno i djelatno u bogoslužnome i sakramentalnome životu Crkve, izvršavat će zapovijed ljubavi i služeći braći, navlastito malenima, siromašnima i onima koji pate.
- S ljubavlju pozdravljam banjolučkog biskupa i predsjednika Biskupske konferencije Franju Komaricu te mu zahvaljujem na srdačnim riječima, koje mi je upravio na početku ovoga euharistijskog slavlja. Moje misli pune poštovanja lete i ostalim biskupima Bosne i Hercegovine, osobito vrhbosanskome nadbiskupu metropolitu kardinalu Vinku Puljiću, koji je rodom iz ove biskupije, te ostalim kardinalima i biskupima, koji nas prate. Pozdrav u Gospodinu svim hodočasnicima, koji dođoše ovamo iz različitih krajeva zemlje te iz susjednih država.
Bratski pozdrav upućujem Njegovu Blaženstvu patrijarhu Pavlu i članovima Svete Sinode Srpske Pravoslavne Crkve. Novi polet, što ga je u novije doba zadobio naš put k uzajamnome razumijevanju, međusobnome poštivanju i bratskoj solidarnosti, razlog je radosti i nade za ovaj kraj.
Pozdravljam također vjernike drugih crkvenih zajednica Bosne i Hercegovine, te vjernike Židovske općine i Islamske zajednice.
Pozdravljam gospodu članove Predsjedništva Bosne i Hercegovine i sve ostale građanske i vojne vlasti. Posebno cijenim vašu nazočnost te vam zahvaljujem za sve što ste učinili za pripremu i ostvarenje mojega pohoda vašoj zemlji.
I vama, evo, ljubljeni sinovi i kćeri ove Crkve hodočasnice u Bosni i Hercegovini, dolazim raširenih ruku kako bih vas zagrlio i priopćio vam da zauzimate posebno mjesto u Papinu srcu. Papa neprestano u molitvi prikazuje Gospodinu patnju, koja još uvijek otežava vaš hod naprijed, te se s vama zajedno nada i čeka bolje dane.
Iz ovoga grada, koji je tijekom povijesti obilježen tolikom patnjom i tolikom krvlju, molim Svemogućega Gospodina da bude milosrdan za krivnje počinjene protiv čovjeka, njegova dostojanstva i njegove slobode, pa i sa strane nekih sinova Katoličke Crkve. Neka On u svima pobudi želju za uzajamnim oprostom. Jedino u ozračju istinske pomirbe spomen na tolike nevine žrtve i njihove patnje neće biti uzaludan i poticat će nas graditi nove odnose bratstva i razumijevanja.
- Predraga braćo i sestre, pravednik, posve uronjen u božansku svjetlost, postaje svojevrsna baklja, što svijetli i grije. To je pouka što nam je danas nudi lik novoga blaženika, Ivana Merza.
Ivan Merz je bio vrstan mladić, koji je znao povećavati bogate prirodne darove, što ih je posjedovao, pa je postigao mnoge ljudske uspjehe. O njegovu se životu tako može govoriti kao o uspješnom životu. Međutim, to nije razlog zbog kojega je njegovo ime danas unijeto u popis blaženih. Ono, naime, zbog čega je on danas pribrojen zboru blaženika jest njegov uspjeh pred Bogom. Velika je, naime, čežnja cijeloga njegova života bila “nikada ne zaboraviti Boga i stalno željeti biti s Njim sjedinjen». U svemu ovome što je radio tražio je “ono najizvrsnije, spoznaju Isusa Krista», te je dopustio da ga On “zahvati» (usp. Fil 3,8.12).
- Ivan Merz je u školi bogoslužja, koje je vrelo i vrhunac života Crkve (usp. Sacrosanctum Concilium, 10), stasao do punine kršćanske zrelosti i postao je jedan od promicatelja bogoslužne obnove u svojoj domovini.
Sudjelujući u misi te hraneći se Tijelom Kristovim i riječju Božjom, nalazio je poticaj da bude apostol mladeži. Nije slučajno izabrao za geslo: “Žrtva – euharistija – apostolat”.
Svjestan poziva, što ga je primio na krštenju svoj je život učinio trkom prema svetosti, toj “velikoj mjeri» kršćanskoga života (cfr. Novo millennio ineunte, 31). Zbog toga, kako veli prvo čitanje “nikad neće u zaborav pasti, nit će mu spomen ikada propasti, nego će mu ime živjeti od pokoljenja do pokoljenja» (Sir 39,9).
- Ime je Ivana Merza za čitav jedan naraštaj mladih katolika značilo program života i djelovanja. Ono to mora biti i danas! Vaša domovina i vaša Crkva, draga mladeži, doživjele su teške trenutke i sada valja raditi kako bi se život ponovno u potpunosti pokrenuo na svim područjima. Obraćam se zato svima vama te vas pozivam da se ne povlačite nazad, da ne popuštate pred napašću malodušnosti, nego da povećate pothvate kako bi Bosna i Hercegovina ponovno postala zemlja pomirbe, susreta i mira.
Budućnost ovih krajeva ovisi i o vama. Ne tražite drugdje udobniji život, ne bježite od svoje odgovornosti, čekajući da vam netko drugi riješi teškoću, nego zlo odlučno priječite snagom dobra.
I vi poput blaženog Ivana tražite osobni susret s Kristom, koji rasvjetljuje život novom svjetlošću. Neka Evanđelje bude ono veliko mjerilo, koje će ravnati vašim sklonostima i vašim opredjeljenjima! Postat ćete tako misionari djelima i riječima te ćete biti znak Božje ljubavi, vjerodostojni svjedoci milosrdne Kristove nazočnosti. Ne zaboravite: “Ne užiže se svjetiljka da se stavi pod posudu” (Mt 5,15).
- Braćo i sestre, koji tolikom revnošću sudjelujete u ovome slavlju, neka mir Boga Oca, koji nadilazi svaki osjećaj, čuva vaše srce i vaš duh u spoznaji i ljubavi Boga i Sina njegova, Gospodina našega Isusa Krista!
Ovo je molitva i želja koju Papa danas – po zagovoru blaženoga Ivana Merza – uzdiže za vas i za sve narode Bosne i Hercegovine.
Izvor: medjugorjeinfo i samostan Petrićevac
