Svidje se Bogu mom,
Da ojačaš u rukama očevim.
Svidje se Bogu mom,
Da te postavi u ovom svijetu,
Kao dar i blagoslov za crkvu svoju,
Da mu budeš svjedok,
Da mu budeš glasnik,
Da budeš gorljivi zaštitnik života.
Dar najveći od svih darova,
Podari on nama,
Da i mi čuvamo postojano,
Darove drugih duša,
Onih koji još glasa nemaju,
A vapaj im, kao najveća bol,
Odzvanja svjetovnom tišinom:
Čuvaj me i ne daj me,
Bog je i mene poželio ovdje,
Ali moje su ruke odviše male,
Da se zaštitim od vašega mraka.
Zagrli me, barem jednom,
Prije nego ispustim svoj dah,
Ako već dugo neću,
Putovati ovim svijetom.
Pokaži mi, kako se voli,
I ja želim osjetiti tu ljubav,
Koja me začela i smjestila,
Ispod tvoga majčinskog srca.
Daj mi da vidim,
Odsjaj neba u tvojim očima,
Onoga neba u kojem ćemo nekad,
Opet skupa biti.
Znam da si tužna,
I da te jako strah,
Ali možda u dvoje,
Možemo pobijediti ovaj mrak.
Tko zna, možda te moja jakost iznenadi,
Možda postanem tvoje malo čudo mama,
Jer me blagoslovi i zavoli Otac,
Još prije nego me posla kao dar k vama.
