U subotu, 9. studenoga 2019. godine župa Ravska, koja inače pripada banjolučkoj biskupiji, na prigodan način obilježila je spomendan ubojstva don Ivana Grgića, nekadašnjeg župnika ove župe.
Velečasni Ivan Grgić, najmlađi je svećenik banjolučke biskupije koji je u nedavnom ratu u Bosni i Hercegovini položio svoj život kao žrtvu vjernosti svome svećeničkom zvanju i poslanju. Rođen je 10. veljače 1962. u Doboševici, u Baranji. Njegovi roditelji Marko Grgić i pokojna Ana rođena Vinojčić doselili su se u Baranju iz župe Kotor Varoš koja, također, pripada banjolučkoj biskupiji. Ivan se odlučio postati svećenikom zavičajne biskupije svojih roditelja.
Po četiri razreda osnovne škole završio je u Doboševici i Kneževu, gimnaziju u sjemeništu „Zmajevac” u Zadru, a bogoslovne studije u Vrhbosanskoj bogosloviji u Sarajevu. Za svećenika ga je na Petrovo, 29. lipnja 1987., u trapističkoj samostanskoj i župnoj crkvi „Marija Zvijezda” u Banjoj Luci zaredio blagopokojni biskup Alfred Pichler.
Kao poletna, uvijek vedra i nasmijana mlada svećenika pamte ga tri župe u kojima je djelovao: Šimići i Banja Luka (pola godine kao župni vikar), te Ravska gdje je nešto više od četiri godine (1988. – 1992.) djelovao kao župnik. Oluja mržnje koja se svom silinom sručila na Katoličku Crkvu, njezine vjernike i pastire u BiH od 1992. do 1995. godine slomila je mlado stablo Ivanova života. Pokosila ga je rafalom zločinačka ruka, nakon što je nasilno odveden iz svoje župne kuće, kratko nakon ponoći u nedjelju 8. studenoga 1992. godine. Bez svjedoka i bez samilosti prekinut je život mladog svećenika na tzv. „kipama” ljubijskih rudnika uz put Ljubija-Ravska. Pokopan je tri dana kasnije u svećeničku grobnicu na banjolučkom katoličkom groblju „Sveti Marko”.
Ljubio je Boga, svoje svećeničko zvanje i povjereni mu vjerni puk iznad svega. Ostavio je svijetli trag poput plamteće zvijezde u noći mržnje. O njegovoj vjernosti govore riječi koje je izgovorio kad je bio upozoren da se na neko vrijeme makne iz župe, jer mu prijeti opasnost: „Ja ne mogu otići od svojih vjernika. Oni osim Boga i mene nemaju nikoga.”
Vjernici Ravske, subraća svećenici i cijela banjolučka biskupija osjetili su tu njegovu ljubav, te čuvaju i štuju Ivanov lik u svojim srcima. Tako smo i ove godine molitvom i svetom misom molili za našeg pokojnog brata zajedno sa župljanima Ravske i brojnim vjernicima iz cijele Banjolučke biskupije, kao i susjedne Hrvatske. Ove godine su po prvi put prisustvovali i ljudi iz političkih redova Hrvatske.
Počeli smo moleći opijelo na mjestu stradanja gdje je bez samilosti prekinut mladi život velečasnog don Ivana Grgića. Nakon toga, uputili smo se u župnu crkvu svetog Ivana Krstitelja, u Ravsku gdje smo najprije imali pobožnost Križnoga Puta koju je predvodio naš banjolučki biskup mons. dr. Franjo Komarica koji je potom predvodio misno slavlje u koncelebraciji sa župnikom velečasnim Zlatkom Matićem i još nekoliko svećenika banjolučke biskupije. Biskup se u propovijedi osvrnuo na sam život velečasnog don Ivana Grgića kazavši kako spomen na njega ne blijedi, štoviše njegov primjer vjernosti sve više svijetli. Svetu misu je pjesmom animirao bend Frame Petrićevac, a po završetku euharistijskoga slavlja upriličen je objed za sve prisutne vjernike koji su došli pomoliti se za dušu našega pokojnoga don Ivana.
Izvor: Samostan Petrićevac
