U subotu, 4. svibnja 2024. godine održan je 12. po redu Susret hrvatske katoličke mladeži u Gospiću.
Tom prigodom, mi, mladi banjolučkog područja odlučili smo zajedno s duhovnim asistentom fra Domagojem Šimićem i vjeroučiteljicom Blaženkom Ivekić krenuti put Gospićko-senjske biskupije u ranim jutarnjim satima, kako bi na vrijeme stigli u župu Korenicu koja je, osim nama, bila župa za odmor i okrjepu i drugim mladima Hrvatske, Bosne i Hercegovine, ali i inozemstva.
Po dolasku u Gospić imali smo priliku posjetiti Memorijalni centar “Nikola Tesla” u Smiljanima te na taj način malo pobliže upoznati život i djelo ovog velikog znanstvenika.
Procesija ulicama ovog grada vodila nas je na stadion Balinovac, mjesto na kojem je oko 10 000 duša misnim slavljem zahvalilo Bogu za sve primljene milosti, ali i molilo za Njegovu prisutnost na ovozemaljskom putu.
Svečano misno slavlje predslavio je splitsko-makarski nadbiskup Zdenko Križić u koncelebraciji većine hrvatskih nadbiskupa i biskupa predvođenih predsjednikom Hrvatske biskupske konferencije zagrebačkim nadbiskupom Draženom Kutlešom, dok je za propovijed bio zadužen predsjednik Odbora HBK-a za mlade šibenski biskup Tomislav Rogić.
„Budite Kristovi sijači vedrine, nade i radosti.”, poručio je biskup u svojoj propovijedi osvrnuvši se tako na ovogodišnje geslo susreta koje je glasilo: “Raduj se za svoje mladosti”.
I uistinu je bilo tako, cijeli suncem okupani dan u Gospiću bio je ispunjen radošću, plesom, pjesmom i zajedništvom. Božja pobjeda je i ovaj put u naša srca unijela toplinu i obradovala nas koncertom na kraju programa.
Puni dojmova, spremili smo se za konak u Bihaću koji su nam ponudili dobri ljudi župe zajedno sa svojim župnikom fra Ivanom Tučićem.
Već sljedeće jutro smo bili na Plitvičkim jezerima i uživali u prirodnim ljepotama koje nam podari Stvoritelj, čije ruke prepoznasmo u stvaranju ovog malenog raja u srcu Like: „Jer prema veličini i ljepoti stvorova možemo, po sličnosti, razmišljati o njihovu Tvorcu” (Mudr 13,5).
Drugi dan našeg putovanja završili smo svetom misom u Bihaću te druženjem u domu u kojem je naš fra Domagoj izrastao u dobrog čovjeka kakav danas i jeste.
Zahvaljujemo ponajprije dragom Bogu na svim podarenim milostima, sigurnom putu i lijepom vremenu, fra Domagoju i Blaži na vodstvu kroz ova dva dana, ali i mons. Mili Čančaru, fra Ivanu Tučiću, fra Ivanu Lovriću, našim domaćinima zadnjeg dana putovanja Dragi i Vladi, kao i ljudima koji su nam u svojim kućama ponudili okrjepu i konak.
Bilo je ovo divno putovanje.
Do sljedećeg susreta u Požegi,
Mir Vam i dobro!
