Dana 24. ožujka naša je samostanska i župna zajednica na Petrićevcu obilježila spomen Isusova slavnog ulaska u Jeruzalem i spomen njegove pregorke muke. Na početku svetog misnog slavlja kojeg je predvodio Fra Domagoj Šimić, gvardijan i župnik uz koncelebraciju fra Tomislava Svetinovića samostanskog i župnog vikara obavljen je blagoslov grančica, nakon kojega su se uz pjevanje “Židovska su djeca” okupljeni u procesiji uputili u crkvu. Uslijedilo je nadalje pod svetom misnom čitanje izvještaja Muke Gospodnje. Na kraju svete mise fra Domagoj je okupljeni puk upozorio na važnost velikog tjedna, i na to kako bi trebalo sudjelovati u obredima ovog svetog vremena, osobito na Vazmenom bdijenju.
Podsjetimo se:
Blagdanom Cvjetnice, Nedjelje Muke Gospodnje, započinje za katoličke vjernike Veliki tjedan, vrijeme kršćanske ozbiljnosti, sabranosti i promišljanja o svetosti vremena i događanja u njemu.
Veliki tjedan naziva se i Tjednom muke te Svetim tjednom, a označava posljednje Kristove dane. U Velikom tjednu, najčešće ujutro na Veliki četvrtak, obavlja se misa posvete ulja u stolnoj crkvi u zajedništvu sa mjesnim ordinarijem na kojoj se blagoslivlja ulje za bolesničko pomazanje, te posvećuju ulja za svetu potvrdu i katekumensko ulje. Uvečer na Veliki četvrtak slavi se misa Večere Gospodnje – spomen uspostave sakramenata svetog reda i euharistije. Na Veliki petak nema sv. mise, obavlja se služba Muke Gospodnje kada crkva ostaje uz grob Gospodnji razmatrajući njegovu muku i smrt, uzdržava se od misne žrtve sve do Vazmenog bdijenja u povečerje subote. Vazmeno bdijenje najvažnije je u cijeloj liturgijskoj godini stoga se ono s razlogom naziva i majkom svih liturgija. Nakon svečanog bdijenja ili noćnog iščekivanja uskrsnuća vrijeme je vazmenoj radosti koja u svom obilju traje pedeset dana.
Raspored svetih misa, obreda, blagoslova jela kao i druge potrebne informacije možete pronaći u župnom listiću – ovdje.
Izvor: Samostan Petrićevac