Što mislite jesu li nam potrebna uputstva za doživljaj proljeća? Austrijski pisac i svjetski putnik Arnold Hollriegel prije stotinu godina napisao je duhoviti feljton pun opažanja i afroizama o našem „rukovanju” s prirodom i njezinim plodovima. Poruka kratkoga teksta sadržana je u činjenici da prirodu daleko intenzivnije doživljavaju oni koji su koncentrirani čak i na kamenčiće u mahovini, za razliku od onih turista koji osvajaju vrh za vrhom.
Iz godine u godinu priroda nam daje mogućnost doživjeti je uvijek iznova, a da bismo to uspjeli zasigurno nam nisu potrebni nikakvi putokazi. Sve što nam je potrebno jest sposobnost i želja da se maknemo s naših utabanih staza, otvorimo oči i uši, te osjetimo miris novoga života. Sve što trebamo jest napraviti korak u taj novi život i dopustiti da nas priroda iznenadi svojom ljepotom i obiljem.
Možda možemo nešto naučiti i od kineskoga filozofa Zhuang Zia koji je sanjao da je postao leptir. Kada se probudio nije mogao shvatiti je li on sanjao leptira ili je leptir sanjao njega ili je pak san bio obostran. Tako je i s nama ljudima. Kada doživimo buđenje prirode, događa se i naše vlastito buđenje. Jer što smo i sami, ako ne priroda?
